Zbog nedostatka arhivske građe do 1638. godine ništa se ne zna o župnicima, osim za jednoga po imenu Pasquale Velico koji je 1549. godine bio osuđen na doživotni zatvor zbog naučavanja heretičkih ideja Martina Luthera. Međutim, od 1638. pa do 2004. godine, na osnovu matičnih knjiga i drugih povijesnih vrela bilo je moguće utvrditi njihov broj, imena kao i dužinu službovanja. Utvrđeno je da je u ova tri i pol stoljeća upravljao župom točno 43 svećenik. Naoko se čini da je tijekom ovih dugih 350. godina brigu o dušama vodio relativno mali broj dušobrižnika. Ipak, u prosjeku na svakoga od njih otpada vrijeme od oko 9 godina. Bilo je među njima onih koji su se u službi zadržali samo nekoliko mjeseci, pa onih koji su se nakon nekog vremena opet vraćali , ali i takvih koji su tu služili čitav radni vijek. Među mnogim “emeritusima” fažanske crkvene povijesti počasno mjesto svakako pripada monsinjoru don Valentinu Cukariću koji je župu preuzeo u dramatično vrijeme rata i poraća, kada je crni talijanski totalitarizam uzmicao pred još agresivnijim jugokomunističkim. Upravljao je na zadovoljstvo puka punih 40 godina , od 1. ožujka 1947. pa do umirovljenja na dan Sv. Ane 26. srpnja 1987. Bilo je među župnicima i tragičara koji su gubili živote utapljanjem u moru kao i onih koji su davno prije don Valentina Cukarića bili svjedocima velikih povijesnih zbivanja, kao npr. raspada Mletačke republike 1797., uspostave francuske i austrijske vlasti, dramatike prvog i drugog svjetskog rata, kao i svih blagodati novog talijanskog političkog poretka od 1921.-1943. pa konačno i suvremenici koji su imali posebnu milost dočekati uspostavu Hrvatske države.
Evo nekoliko njihovih imena:
1. Martin Venerucio, 1638. (započeo s radovima na župnoj crkvi)
2. Domenico Vertili, 1638.-1642.
3. Antun Demarin, 1662.-1688. (završio s radovima na crkvi).
4. Pasqual Gobbi, 1715.-1729. (doktor obaju prava, generalni vikar i kanonik u Puli).
5. Ivan Scorzo , 1777.-1797. (svjedok posljednjih dana Mletačke države)
6. Antun Massolini, Antun Dešković, Nikola Trolis i Petar Bonesson.1797.-1816. (upravljali su župom u vrijeme francusko-austrijske uprave)
7. Pasqual Kodaković 1847.-1849. svjedokom je revolucionarnih zbivanja u Europi.
8. Nikola Monfalcon, 1855.-1870. (tragičar koji se utopio u moru a upravlja župom kada se ovo područje ubrzano izgrađuje kao glavna ratna luka austrijske carevine i kada iz Komiže na Visu doseljava u Fažanu desetak obitelji)
9. Franjo Rocchi, 1926. -1935. (inicijator i voditelj restauratorskih radova 1928.-1932.).
10. Valentin Cukarić, 1947.-1987.
11. Atilije Nefat, 1987.-1990.
12. Željko Zec, 1990-1994.
13. Slavko Rajič, 1994.-1998.
14. Milan Mužina, 1998.-2008.
15. Joško Listeš, 2008.-2012.
16. Ilija Jakovljević, 2012. –
