ŽUPNA ADMINISTRACIJA

Uvod:

Sabor je Crkvu predstavio kao misterij, novi narod koji oživljava Duh Sveti. Udovi toga naroda okupljenog u Kristu sabrani su iz svih naroda i me?usobno se stapaju u intimno jedinstvo životvornom prisutnoš?u Duha Svetoga.(LG 1, 9, 4). Duh Sveti ujedinjuje Crkvu zajedništvu i službi, on je snabdijeva i vodi raznim hijerarhijskim i karizmati?nim darovima i urešuje svojim plodovima (MR 2).

Svi udovi Crkve dionici su svaki na svoj vlastiti na?in, sakramentalne naravi Crkve i svaki je pozvan na svetost u raznolikosti darova, službi i zadataka, da kao osobe žive za jedinstvo u vjernom vršenju vlastitog poslanja. Na prvom mjestu je biskupska služba koji vrši ulogu Krista–Glave. Biskup uz pomo? prezbitera služi zajednici vjernika nau?avaju?i, posve?uju?i i upravljaju?i, a osobno je dužan omogu?iti da svi vjernici rastu u svetosti i da imaju na raspolaganju sve ono što ?e im u tome pomo?i , jer vjernici na to imaju pravo (kan. 214).

 

Župni?ka služba zauzima  vlastito mjesto u hijerarhijskoj strukturi Crkve i sudjeluje u sakramentalnoj naravi Božjeg naroda na sasvim poseban na?in, kao u?itelji, vo?e i djelitelji Božanskih tajni. Crkva ure?uje njihov život posebnim mudrim zakonima i kanonskim odredbama imaju?i u vidu zajedni?ku korist cijele Crkve, traži njihovu podložnost svetoj hijerarhiji u ustrajnom sebedarju, poniznost u podnošenju teško?a i življenju sve?eni?ke duhovnosti. Rad župnika je ?esto skriven, nije uvijek dovoljno priznat i cijenjen. Treba se sjetiti mnogobrojnih podru?ja i vrsta župni?ke zauzetosti, koju stvara, kako naziva Ivan Pavao II, «fantazija sve?eni?ke ljubavi» prema Bogu i bližnjemu sve do svjedo?anstva mu?eni?ke smrti, što na ovom mjestu treba posebno spomenuti jer su ovdje živjeli sve?enici mu?enici.

Kako smo u ?asu re?enja uz službu naviještanja, posve?ivanja dobili i služba upravljanja, koja je: zakonodavna, sudska i upravna. Znamo da zakone za op?u crkvu donosi Sv.Otac papa i sabor, za pokrajinsku crkvu biskupska konferencija u 84 Zakonikom kanonskoga prava predvi?ena slu?aja, dok biskup donosi zakone za svoju biskupiju. Župnik ne može donositi zakone za svoju župu jer župa ne posjeduje op?e dobro što je bitno svojstvo zakonodavne sposobnosti. Sudska vlast vrši se prema odredbama ZKP-a i danas imamo u našim metropolijama ure?ene sudove, kao posebno djelo pastoralne djelatnosti crkve.

Naj?eš?e o?itovanje Crkvene upravne vlasti vidi se u upravnim ili administrativnim ?inima koje vrši biskup u svojoj lokalnoj crkvi, a župnik u povjerenoj župnoj zajednici. Treba naglasiti da je biskup glava i voditelj mjesne crkve, da se od biskupija sastoji op?a Crkva, zato sve ono što odre?uje biskup na poseban na?in je o?itovanje Isusa Krista u vremenu i prostoru i tko ne vjeruje biskupu ili ga ne sluša ne vjeruje niti sluša Isusa Krista.

I. Budu?i da nam je tema župna administracija treba re?i da je prvi upravni ?in koji treba ubilježiti u jednoj župi imenovanje župnika. Dekret ili odluka kojom biskup imenuje župnika daje župniku sva prava i obveze koje prate tu službu prema odredbi ZKP-a. Dekretom župnik dobiva jus ad rem i ne smije se miješati u župu dok tu župu ne primi prema odredbi zakona u posjed i dobije jus in re tj. preuzme župu. Preuzimanje župe vrši se u skladu s kan. 527. i  biskupovim dekretom u dan i na na?in, te drugo što je propisano u dekretu. Vrelo  je važno da tom ?inu nazo?i biskup ili od njega odre?eni njegov zamjenik. Prvi što treba ubilježiti je dekret imenovanja, zatim Zapisnik primopredaje sa svim dodatcima (Popis nepokretne i pokretne župne imovine, stanje blagajne, naznaka svih obveza župe ili prema župi, predaja Mati?nih knjiga i arhiva, potanki opis posebnosti u toj župi, itd.). Primopredaja mora biti potvr?ena od mjesnog ordinarija, radi toga onaj koji nazo?i primopredaji mora ?im prije dostaviti biskupskom ordinarijatu Zapisnik primopredaje, da ga on pregleda i potvrdi. Ovaj ?in je jako važan za uredan život župe bez obzira na sve okolnosti koje su mogle prethoditi primopredaji. Primopredaja se ne smije odga?ati jer bivši traži vrijeme da bi sredio župni ured ili završio upis u matice ili jer on nije uredno primio župu.

Primopredaja župe je službeni na?in preuzimanja župe, a sve?ano uvo?enje župnika u službu pred zajednicom vjernika, koje bi opet trebao obaviti mjesni ordinarij ili od njega posebno ovlašteni sve?enik, jest prigoda da se vjernicima predstavi novi župnik i tako pokaže tko iza njega stoji i da on tu nije u svoje ime nego u ime crkve i da iza njega stoji njegov biskup.

Župnik urednim ulaskom u posjed župe postaje vlastiti pastir povjerene zajednice vjernika pod vlaš?u dijecezanskoga biskupa u ?iji je dio Kristove službe pozvan, da za tu zajednicu obavlja službu nau?avanja, posve?ivanja i upravljanja uz suradnju i drugih prezbitera ili ?akona, te uz pomo? vjernika laika, prema pravnoj odredbi (kan. 519). Poslije uvo?enja u službu župnik je obvezan osigurati da se Božja rije? cjelovito naviješta onima koji se nalaze u župi; neka nastoji da se vjernici hrane pobožnim slavljenjem sakramenata, a napose da ?esto pristupaju sakramentima presvete euharistije i pokore; neka se isto tako trudi da se nau?e moliti i u obiteljima te da svjesno i djelatno sudjeluju u svetom bogoslužju; zato neka nastoji upoznati vjernike koje su povjereni njegovoj brizi; neka zato posje?uje obitelji, sudjeluje u brigama i tjeskobama, a naro?ito u žalostima vjernika i neka ih ja?a u Gospodinu i razborito opominje ako u ?emu pogriješe; bolesnike, a osobito one koji su na samrti, neka pomaže s obilnom ljubavlju, brižljivo ih krijepi sakramentima i preporu?uje njihove duše Bogu; neka s posebnom brigom prati siromahe, ucviljene, osamljene, prognane iz domovine i one koje pritiš?u posebne teško?e; neka se trudi da ženidbeni drugovi i roditelji imaju potporu u obavljanju svojih dužnosti i neka unapre?uje rast krš?anskoga života u obiteljima; neka župnik priznaje i promi?e vlastiti udio koji u poslanju Crkve imaju vjernici laici te podupire njihova društva s vjerskim svrhama;.neka sura?uje sa svojim biskupom i s biskupijskim prezbiterijem. Župnik od ?asa uvo?enja u službu zastupa župu u svim pravnim poslovima, prema pravnoj odredbi; zato neka se brine da se župnim dobrima upravlja prema odredbi kann. 1281-1288. (Kan. 532); Župnik je obvezan imati sjedište u župnoj ku?i blizu crkve ili kako odredi mjesni ordinarij samo da je prikladno osigurano obavljanje župnih zada?a. Pravo župnika je da radi odmora, može izbivati iz župe svake godine najviše mjesec dana neprekidno ili uz prekide; ali župnik, da bi izbivao iz župe više od tjedan dana, dužan je o tome obavijestiti mjesnog ordinarija, koji treba odrediti tko ?e za vrijeme župnikove odsutnosti voditi pastoralnu brigu za župu. Župnik je dužan govoriti misu za povjerenu zajednicu vjernika (kan. 534).

Uz ova prava i obveze župnika kan. 535. odre?uje: § 1 Neka svaka župa ima župne knjige, to jest knjige krštenih, vjen?anih, umrlih i druge prema propisima biskupske konferencije ili dijecezanskoga biskupa; neka se župnik pobrine da se te knjige to?no vode i brižljivo ?uvaju.

§ 2. Neka se u knjigu krštenih ubilježi i potvrda te ono što se odnosi na kanonsko stanje vjernika, s obzirom na ženidbu, uz poštovanje propisa kan. 1133, s obzirom na posvojenje, isto tako i s obzirom na primljeni sveti red, doživotno zavjetovanje u redovni?koj ustanovi i promjenu obreda; neka se te zabilježbe uvijek unesu u ispravu o primljenom krštenju.

§ 3. Neka svaka župa ima svoj pe?at; svjedo?anstva koja se izdaju o kanonskom stanju vjernika, a i sve spise koji mogu imati pravno zna?enje, neka sam župnik ili njegov ovlaštenik potpiše i potvrdi župnim pe?atom.

§ 4. Neka u svakoj župi bude pismohrana ili arhiv, u kojemu neka se ?uvaju župne knjige zajedno s biskupskim poslanicama i drugim ispravama koje treba da se ?uvaju radi potrebe ili koristi; sve to treba da u vrijeme pohoda ili u drugo koje pogodno vrijeme pregleda dijecezanski biskup ili njegov ovlaštenik, a župnik neka pazi da to ne do?e u ruke nepozvanima.

§ 5. Neka se brižljivo ?uvaju i starije župne knjige, prema propisima krajevnoga prava.(kan. 535).

Uz gore spomenute Mati?ne knjige u § 1 HBK je odredila da svaka župa treba imati: Urudžbeni zapisnik (protokol), knjigu Krizmanika, Prvopricesnika, Katekumena, Primljenih u puno zajedništvo Katoli?kom Crkvom, knjigu Stanja duša ili kartoteku, Ženidbenih navještaja, Oglasa, Bolesnika, sjednica ZPV-a, Misnih zaklada i misnih intencija. K tome treba imati: Spomenicu (kroniku),Obi?ajnik, Imenik vjerou?enika, Dnevnik vjeronau?nog rada, Indeks arhivskog materijala, Duhovnu statistiku župe, Blagajni?ki dnevnik, Imovnik (pokretnine i nekretnine imovine).

II. Nakon svega nabrojenog vrlo je važno pitanje za župnu administraciju: tko, kada, gdje, kako,zašto to ?ini?

Tko? Župnik;

Kada? Odmah;

Gdje ? U župnom uredu;

Kako? Napismeno i  u Hrvatskoj hrvatskim jezikom.

Zašto ? ?ovjek ima divno svojstvo da zaboravlja a napisano ostaje.

III.Naj?eš?i administrativni ?ini:

a) Župni ured:

Prostorija koju mora imati svaka župa je lijepo ure?en župni ured u kojem se nalazi stol stolice, pisa?i ure?aj, župne knjige, teku?i i povijesni arhiv i drugo što je potrebno za ugodan prijem vjernika i onih koji traže neku vjersku uslugu ( Margeta)

b) Sve dopise ili spise tj. sve ono što dolazi u župni ured ili iz njega izlazi treba upisati u Upisnik spisa ili Urudžbeni zapisnik ili Protokol prema tabelarnom sistemu koji se ve? nalazi u knjizi protokola. ?im se primljeni dopis ubilježi treba ga staviti u Fascikl ili za to prilago?enu kutiju uz naznaku u Protokolu gdje se spis nalazi, posebno ako se radi o velikoj župi, spise treba razvrstati prema razli?itim podru?jima ili materiji (spisi vjen?anja, spisi iz ordinarijata, spisi imovnika, gradnja, obnova crkve, župne ku?e, Karitas itd). Zašto treba dijeliti spise? Spisi se lako zagube, a i župnici se mijenjaju, pa kad se traži neki spis ne može se na?i, a ovako ure?enim vo?enjem protokola i odlaganjem spisa ostvaruje se lako?a uredovanja (Crkveni sud traži spise vjen?anja). Ako na dopis treba odgovoriti, odgovara se pod istim brojem i bilježi u Protokolu spisa: odgovoreno i datum odgovora, kao i na?in uru?enja, osobno, poštom, preporu?enom poštom.

c) Sakramenti:

Kan. 535 u § 2. odre?uje „Neka se ubilježi ono što se odnosi na kanonsko stanje vjernika“. Stanje vjernika ostvaruje se primanjem svetih sakramenata krštenja, potvrde, vjen?anja, svetog reda, polaganjem doživotnih zavjeta, pa sve to treba ubilježiti u Mati?ne knjige.

1. Krštenje: Odmah nakon krštenja (kan. 877) župnik, makar je netko drugi obavio krštenje, mora upisati u Maticu krštenih onoga tko je kršten. Matica krštenih napravljena je tabelarnim na?inom s ozna?enim rubrikama, pa se smije ubilježiti samo ono što traže rubrike i samo ono što se odnosi na krštenika. Vanbra?no dijete ili usvojeno bilježi se prema dokumentima koje roditelj priloži.

2. Prva pri?est i potvrda: Naša BK uz kan. 535 odre?uje da svaka župa ima Knjigu prvopri?esnika i krizmanika (kan. 895) zato župnik mora odmah poslije prve pri?esti i krizme upisati u ove knjige one koji su primili prvu pri?est ili krizmu. K tome treba odmah upisati i u Naknadne upise i bilješke Matice krštenih kada i gdje je doti?na osoba primila prvu pri?est ili krizmu. Ako onaj tko se sprema za prvu pri?est ili krizmu nije kršten u vašoj župi župnik treba prije pri?esti i krizme zatražiti krsni list doti?ne osobe i bez krsnog lista nikome se ne smije dozvoliti primanje prve pri?esti ili krizme. Nakon pri?esti i krizme župnik je dužan odmah obavijestiti župu krštenja da je doti?ni pri?eš?en ili krizmani u njegovoj župi i zatražiti da ga župnik krštenja obavijesti da je u Naknadne upise i bilješke Matice krštenih župe krštenja upisao pri?est ili krizmu doti?ne osobe. Ne smije se odga?ati slanje obavijesti za kraj godine!

3. Vjen?anje: HBK je dala posebne propise za vjen?anje. Treba nau?iti vjernike da se jave bar mjesec dana prije datuma vjen?anja ( Sve sam uredio sad evo i s vama). Kad se jave za vjen?anje i prilože Potvrdu o postojanju pretpostavki za  ženidbu koju su dobili od mati?ara, vlastiti župnik treba osobe koje se žele vjen?ati upisati u Protokol pod rednim brojem (taj redni broj prati sve spise doti?nog vjen?anja), ispitati zaru?nike i obaviti sve izvide, napovjediti jednom pismeno ili usmeno u župi ili župama prebivališta ili boravišta stranaka. Nakon predbra?nog te?aja i dobre pastoralno liturgijske priprave vlastiti župnik treba popuniti Postupak za ženidbu. Kad su oboje stranke iz vaše župe, treba pogledati u Maticu krštenih i iz nje prepisati temeljne podatke o strankama u obrazac Postupak za ženidbu. Ako su kršteni u drugoj župi trebaju donijeti Krsni list, pa ako u njemu nema posebne zabilježbe zna?i da je stranka slobodnog stanja. Kad nastane sumnja u slobodno stanje treba ga utvrditi posebnom istragom ozna?enom u Postupku za ženidbu str. 3. Isto vrijedi za prvu pri?est i krizmu, ako nisu ubilježene u Naknadni upisi i bilješke Matice krštenih. Kad stranke tvrde da su kršteni negdje daleko ili u drugoj crkvi treba insistirati na krsnom listu. Župnik treba zatražiti preko biskupskog ordinarijata ili direktno, ako zna mjesto ili župu, od župe krštenja da pošalje krsni list doti?ne osobe. To se može u?initi faxom ili e mailom, ali prije vjen?anja treba dobiti originalni krsni list. (New Zeland, Njema?ka). Bez krsnog lista (eventualno slobodnog lista) se ne smije prisustvovati vjen?anje, a ni dozvoliti prva pri?est ili krizma. Ako se radi o nevaljanom krštenju treba zatražiti oprost od razlike vjere od mjesnog ordinarija (Mormonsko krštenje je nevaljano. Krizme u ?apljini, Grudama i Buni, su nevaljane). Kad se radi o udovcima ili udovicama treba zatražiti Smrtni list bivšeg muža ili žene.

Pri ispunjanju Postupka za ženidbu stranke trebaju biti odvojene da bi mogle slobodno iznijeti svoje stavove i mišljene. To treba ?initi uvijek, jer je sloboda bitna za valjanost ženidbe. (Mnogo je natjeranih osobito radi trudno?e. Priznao da se ne želi vjen?ati ali ?e ga ubiti. Kad je župnik rekao da ?e on pokušati riješiti. Prijetnje župniku sasvim ozbiljne).

Ako se za vrijeme izvida otkrije da postoji zapreka dobi, mješovite vjere ili razlike vjere treba zatražiti prema obrascima HBK oprost od ovih ženidbenih smetnji, ako za to postoji opravdan razlog. Oprost od dobi ne smije se tražiti od mjesnog ordinarija prije nego ga je dobio mati?ar od suca. Kopija sudskog rješenje prilaže se molbi za oprost. Druge zapreke prakti?no ne dolaze u pitanje.

Kako katoli?ka crkva smatra valjanima sve ženidbe koje su sklopili oni koji nisu ?lanovi Katoli?ke crkve, zato ako je jedna stranka prije bila vjen?ana u pravoslavnoj Crkvi (20. 10.2006), evangeli?koj ili nekoj drugoj vjerskoj zajednici ili nekrštena stranka samo civilno, treba provjeriti radi li se o ženidbi koju katoli?ka Crkva smatra valjanom ili ne i tako postupiti. Kad se radi o valjanoj i sakramentalnoj ženidbi tada treba stranci re?i da je njena ženidba (pravoslavna, evangeli?ka, itd) valjana i da ne može sklopiti nove u katoli?koj crkvi. Kad se radi o nekrštenima tada se može zatražiti od pape rastava takve ženidbe in favorem fidei katoli?ke strane s kojom želi sklopiti brak. Postupak vodi biskupski ordinarijat.

Kad jedna od stranaka ima djecu iz prijašnje spolne ili ženidbene veze treba popuniti obrazac HBK i zatražiti u smislu kan. 1071 br. 3. dozvolu mjesnog ordinarija.

Ako se zaru?nici žele vjen?ati izvan vlastite župe, vlastiti župnik nakon što je obavio sve navedeno daje im Otpusnicu za vjen?anje, a sve druge spise zadržava u svom uredu. Nakon vjen?anja vjen?atelj ga treba obavijestiti o vjen?anju. Ina?e im može u smislu kan. 1115 dati Dozvolu za vjen?anje izvan župe, a vjen?atelj ?e u?initi sve što smo naveli da treba u?initi vlastiti župnik da bi utvrdio da su sposobni za vjen?anje.

Što u?initi:

a) Ako ženidbu traže samo kršteni, a nemaju drugih sakramenata?  Kan. 1117 dozvoljava crkveno vjen?anje ako je barem jedno kršteno. Papa dokinuo drugi dio kanona 15. prosinca 2009. Nastojati dužnom pripravom u?initi da shvate što je to sakrament ženidbe i da se za njega priprave.

b) Što tražiti od nekrštenih koji s katolicima sklapanju ženidbu? Izvadak iz knjige ro?enih i izjavu da prihva?a jednost, nerazrješivost i djecu i to upisati u Postupak za ženidbu.

c) Ako katolici žive u gra?anskoj ženidbi, ili s nekrštenim ili druge konfesije i traže vjen?anje u Crkvi, a ne žele da to bude razglašeno? Takva ženidba se može ukrijepiti obi?nim ukrjepljenjem tj. vjen?anjem pred župnikom i dva svjedoka. To je redoviti na?in. Kad ne pristaju na ovaj oblik može se zatražiti ozdravljenjem u korijenu, tj. župnik zatraži o biskupa prema priloženom obrascu da gra?ansku ženidbu prizna valjanom i za crkveno podru?je.

d) Neki koji nisu ni civilno vjen?ani imaju djecu i traže ukrjepljenje u korijenu? (Italija 3.000.000). Nema se što ukrijepiti. Mogu se potajno vjen?ati.

e) Ako je nekršteni bio vjen?an s nekrštenom, rastavio se, civilno vjen?an s katolkinjom i sada katoli?ka strana traži vjen?anje, a da drugi ostane nekršten? (Šanti? – Tomaš). Papa in favorem fidei.

f) Vjen?anje preko tuma?a (gluhonijemi, stranci). Kad se radi o jeziku a sve?enik sigurno zna jezik može ga se ovlastiti da prisustvuje vjen?anju i time je sve riješeno. Tuma? za gluhonijeme mora pokazati dozvolu i to  ubilježiti.

g) Postavlja uvjet? Nema vjen?anja?

h) Jedna stranka: narkoman, psihi?ki bolesnik, homoseksualac, lezbijka, PTSP, sterilan, HIV pozitivan? Zatražiti i dobiti nalaz psihijatra i prema tome postupiti, odnosno upoznati drugu stranku s problemom koji može u?initi ženidbu nevaljanom.

i) Mjesto vjen?anja je župna crkva, a oni traže drugdje: na cesti, pod morem, u zraku, na ne?asnom mjestu?  Nastojati objasniti svetost sakramenta, ljepotu ?ina (Sebašna).

j) Stranci s Otpusnicom – preko agencije? (Dubrovnik i druga mjesta). U na?elu može, ali postoje i pastoralni razlozi.

Na vjen?anju stranke potpisuju Postupak za ženidbu str. 4. i Potvrdu o postojanju pravnih pretpostavki oba primjerka obrasca.

Nakon vjen?anja (kan. 1121 i 1122) župnik odmah upisuje vjen?anje u Maticu vjen?anih i šalje obavijest o vjen?anju župama krštenja, a jedan obrazac Potvrde po postojanju pretpostavki za brak u roku od pet dana mora poslati Mati?aru, koji je izdao tu potvrdu. Ne smije se Potvrda davati strankama da one odnesu Mati?aru. Što ako ne javi mati?aru?  Ženidba je za gra?ansko podru?je nepostoje?i pravni ?in, pa je stranke trebaju sklopiti ženidbu pred mati?arom.

Kad župnik završi sve pravne ?ine koji se odnose na vjen?anje sprema sve prikupljene isprave u obrazac Postupak za ženidbu i stavlja u fascikl, kutiju i sprema u arhiv.

4. Sveti red, redovni?ki zavjeti:

Župnik odmah po obavijesti iz biskupskog ordinarijata da je netko primio sveti red ?akonata  treba zapisati u Maticu krštenih, uz krštenje re?enika u Naknadni upisi i bilješke: Primio ?akonat, i datum, uz naznaku tko je javio Biskupski ordinarijat, br.

Župnik za one koji su položili doživotne zavjete u redovni?koj ustanovi bilježi u Maticu krštenih, Naknadni upisi i bilješke: doživotne zavjete primio… Redovni?ka ustanova treba to javiti  župi krštenja preko biskupskog ordinarijata. Ako je netko primio doživotne zavjete u Svjetovnom institutu kako ti zavjetni nisu ženidbena zapreka ne bilježe se u Maticu krštenih

5. Smrt i Matica umrlih:

Smrtni slu?ajevi se upisuju u maticu umrlih nakon obavljanja sprovoda. Kad se pokojnik pokapa u drugoj župi, njegovi podaci se upisuju u oba ureda, ali u župi pokopa bez teku?eg broja. Kod udatih pokojnica, osim roditelja, treba navesti i ime muža. »Uzrok smrti« je onaj  koji utvrde lije?nik ili mrtvozorac.

Putnici koji umru na putu ili poginu u prometnim nesre?ama te vojnici poginuli u ratu bilježe se u rodnoj župi. Bolesnici koji preminu u bolnicama što imaju župni?ki ili kapelanijski status upisuju  se u  bolni?ke matice,  ina?e u  župi  pripadnosti.

Ako je umrli katolik istupio iz Crkve, odbio sakramente ili po svojoj odredbi nije bio crkveno sprovo?en, njegova se smrt regis­trira u stanju duša i u knjizi krštenih (ne u matici umrlih). Dogo­di li se da je pokojnik bio civilno sprovo?en proti svoje volje, upisuje ga se normalno, navevši tu okolnost u samoj matici.

Smrt nestalih ljudi, palih vojnika i sli?no ne piše se od­mah u knjigu umrlih dok se ne dobiju autenti?ni dokazi o smrti nestaloga, nestanak se pribilježi u posebnu knjigu za izvanredne slu?ajeve,  a notira se i u  anagraf.

Nije propisano, ali je od velike prakti?ne koristi, da se svaki smrtni slu?aj zabilježi i u maticu krštenih, a svakako u stanje du­ša, gdje za to postoji posebna rubrika.¹⁵ Kad se radi o smrti stra­nca katolika  valja  o njoj  obavijestiti  i  župu krštenja.

Ako župnik sumnja da li je smrt prijavljena gra?anskoj vlasti, ne smije obaviti ukop prije nego je dobio dokaz o prijavi. To po­gotovo ne?e u?initi kad se je smrt dogodila u sumnjivim okolno­stima.

IV. Knjiga primljenih u puno zajedništvo Crkve:

Pravilnik o vo?enju crkvenih matica traži da se vode i mati­ce obra?enika. Prema istom pravilniku treba  u te matice  zabilježiti:

Godinu, dan, mjesec primitka; prezime, ime, zanimanje obra­?enika; datum, mjesto i župu ro?enja; mjesto stanovanja; vjero­ispovijest iz koje dolazi; prezime, ime i vjeru roditelja; prezime, ime, vjeru i zanimanje svjedoka; crkvu u kojoj je obred izvr­šen;   sve?enika   koji   je   obavio   primitak;   ovlaštenje   Ordinarijata,

Treba  upozoriti da dijete, koje navrši 7 godina, a nije prešlo 14 odnosno 12 godina treba upisati u  knjigu obra?enika. To  se bilježi  na prole?ini krsnog lista.  Isto pravilo  vrijedi i  za adoptiranu  djecu.

V. Mati?ni izvodi:

Župnik je dužan svima koji zakonito traže dati izvatke iz svih mati?nih knjiga u obrascima izdanim od HBK, a to su krsni list, vjen?ani list i smrtni list. U ovim izvadcima smije biti ubilježeno samo ono i sve ono što se nalazi u matici krštenih, vjen?anih ili umrlih. Prema odluci HBK svaki izvadak mora biti i biljegovan, a novac od biljega ide HBK.

VI. Ostale župne knjige:

Knjiga Stanja duša ili kartoteku, je središnja knjiga u kojoj su skupljeni i zabilježeni svi najvažniji podaci iz mati?nih i drugih župnih knjiga o svim vjernicima u župi, pa se preko nje omogu?uje lagani uvid u stanje ?itave župe, pojedinih obitelji i svih pojedinih vjernika. Mnogi su napravili kompjuterske programe u koje se mogu unijeti svi podaci iz mati?nih knjiga i vrlo lagano dobiti tražene izvatke ili pregled župe.

Knjiga Katekumena s popisom svih katekumena u župi,

Knjiga Ženidbenih navještaja, Oglasa, pomaže župniku da ima na jednom mjestu ono što treba re?i župnoj zajednici o vjernicima koji sklapaju ženidbu ili drugim doga?ajima važnim za župnu zajednicu.

Knjiga Bolesnika, pomaže župniku da ima uvid o onima kojima je potrebna osebna duhovna pomo? i koje treba posje?ivati.

Knjigu sjednica ZPV-a i ŽEV-a, je knjiga zapisnika o održanim sjednicama i njihovim zakllju?cima.

Knjigu Misnih zaklada pokazuje župniku koje obveze ima obzirom na misne zaklade prihva?ene od župe koje treba izgovoriti ( ?ori? 319 misa).

Knjiga primljenih misnih intencija u koju treba bilježiti sve primljene misne nakane uz naznaku tko ih je izgovorio ili kome su dane da ih izgovori. U nas je obveza sve slati Nadbiskupskom ordinarijatu!

Ljetopis, Spomenica, Kronika, vrlo važna knjiga za povijest župe. Poslije deset godina boravka u župi i bilježenja najvažnijih doga?aja vidjet ?ete što je povijest.

Obi?ajnik, je knjiga u koju su ubilježene sve obveze župnika kroz godinu. U obi?ajniku je zabilježeno što se ?ini i kako kroz došaš?e, Boži? i boži?no vrijeme, korizmu, Uskrs, prva pri?est, krizma, blagdan zaštitnika župe, blagoslov ku?a, sprovodi itd.

Imenik vjerou?enika, Dnevnik vjeronau?nog rada,za župni vjeronauk ina?e ?ete cijelu godinu raditi isto i zamarati sebe i djecu.

Duhovnu statistiku župe vrlo korisna župniku da može usporediti vjerski život u svojoj župi. Kako nema službene knjige duhovne statistike bilo bi dobro da svaki župnik napravi svoju tabelu s onim što on smatra najpotrebnijim. Tako treba bilježiti broj vjernika, poha?anje mise, doseljavanje, iseljavanje, mladi, poha?anje vjeronauka itd.

Indeks arhivskog materijala, Nažalost mali broj župa to ima.

VII. Gospodarsko poslovanje župe:

Kako se radi o vrlo važnoj odgovornosti župnika a kako nemamo vremena iznijeti sve što odre?uje V. knjiga ZKPa-a spominjem samo najnužnije:

Blagajni?ki dnevnik, treba redovito bilježiti sve primitke, bilo da se radi o milostinji ili drugim prihodima, kao i izdatke pa  ga ne ?e biti teško na po?etku sljede?e godine pripremiti dnevnik za pregled u biskupskom ordinarijatu. Kako ve? postoje dvije knjige blagajni?kog dnevnika nema potrebe ovdje posebno o njima govoriti kad se radi o redovitom poslovanju župe.

Kad se radi ve?im projektima, gradnja, obnova, restauracije, otu?enje, kupovanje, zajam, najam župnik je dužan sastaviti predra?un troškova, navesti izvore financiranja, spomenuti rizike i zatražiti odobrenje od biskupskog ordinarijata. Na kraju projekta treba napraviti obra?un svih izdataka i o tome obavijestiti biskupski ordinarijat. To je na?in da se mirno može raditi i ostvariti projekt.

Pla?anje poreza državi na ono što spada pod zakon o porezu (iznajmljivanje prostora, turizam itd.) je obveza u savjesti i treba ga uredno pla?ati.

Imovnik (pokretnina i nekretnina) ili knjiga u kojoj su popisane sve nekretnine u vlasništvu župe, kao i pokretnine ve?e vrijednosti. Vrlo je bitno da župnik, osobito sada kad može lagano s interneta Ministarstvo pravosu?a dobiti sve podatke koje se još nekretnine vode pod imenom župe, da utvrdi koje nekretnine su u posjedu i u vlasništvu župe i da to ubilježi u imovnik prema rubrikama koje tamo ve? postoje. Na župniku je teška dužnost da utvrdi i ubilježi sve nekretnine župe. Župnik je dužan voditi brigu o upravljanju nekretninama jer su jako bitne za život župe, ne smo crkve i župna ku?a, nego i sve druge nekretnine bilo da su u dobrom ili lošem stanju. Problem je nekretnina koje su u vlasništvu župe, a u posjedu drugih. Kako se radi o velikim vrijedostima župnik mora biti u stalnom kontaktu s biskupskim ordinarijatom ( Šolta).  U gradu Splitu ordinarijat to rješava na na?in zamjene s gradom za terene na kojima se grade crkve.

Dragocjenosti i kulturna dobra su posebno pitanje, jer ih treba pobilježiti i katalogizirati, te naro?ito ?uvati da ne bi došle u ruke lopova, a s druge strane vjernici su jako osjetljivi na darove koje su oni ili njihovi preci dali crkvi ili nekom oltaru i žele ih vidjeti prigodom procesija, sve?anosti ili drugih zgoda. Neke su dragocjenosti bez ikakve ekonomske vrijednosti ili vrlo male, ipak ih se ne smije otu?ivati bez posebne dozvole sv. Stolice (kan. 1292 § 2). (Postira). Kulturna dobra nad kojima vodi brigu i ministarstvo trebaju ipak biti i ostati crkvena ili župna dobra, osobito ako se radi o slikama, oltarima itd. Sastaviti ugovore o osiguranju prigodom izložaba ili drugih doga?anja.

Novac na štednji:

Dozvola biskupova za ve?e iznose. Na znanje ŽEV i ovlast podizanja s banke?

Osiguranja i gradnje:

Župnik mora znati kolikom svotom novca raspolaže i zato ne smije iznad te svote ništa trošiti ili zalagati ako prije nije dobio dozvolu mjesnog ordinarija. Smatram da župnici mogu izbje?i mnoge teške nevolje ako redovito i iskreno razgovaraju sa svojim biskupom. Nažalost neki žele pokazati svoju sposobnost i budu vrlo brzo iskorišteni od osiguravatelja, dobro?inaca, poduzetnika itd.

U svim pravno imovinskim stvarima župnik je prema kan. 1284 – § 1. dužan obavljati svoju službu s brižljivoš?u dobra doma?ina.

§ 2. Zato mora:

1. paziti da dobra povjerena njihovoj brizi ne bi ni na koji na?in propala ili pretrpjela štetu, sklopivši u tu svrhu, ako je potrebno, ugovore o osiguranju,

2. voditi brigu da se vlasništvo crkvenih dobara osigura na na?ine koji vrijede u svjetovnom pravu;

3. obdržavati propise kako kanonskog tako i svjetovnog prava ili one koje je odredio bilo utemeljitelj bilo darovatelj bilo zakonita vlast te osobito paziti da Crkva ne bi pretrpjela štetu zbog neobdržavanja svjetovnih zakona;

4. tražiti brižljivo i pravodobno prihode i plodove dobara, a prikupljene ?uvati na siguran na?in i upotrebljavati prema nakani utemeljitelja ili prema zakonitim odredbama;

5. ispla?ivati u odre?eno vrijeme kamate koje bilo zbog zajma bilo zbog zaloga treba da se isplate te voditi brigu da se prikladno vrati sama glavnica duga;

6. novac koji preostane nakon izdatka a može se korisno uložiti, upotrijebiti, s ordinarijevim pristankom, za svrhe pravne osobe;

7. uredno voditi knjige primitaka i izdataka;

8. na svršetku svake godine sastaviti izvještaj o upravljanju;

9. propisno sre?ivati te u odgovaraju?em i prikladnu arhivu ?uvati isprave i dokaznice na kojima se temelji pravo Crkve ili ustanove na dobra; gdje je pak to mogu?e, njihove izvorne primjerke pohraniti u arhivu kurije.

§ 3. Veoma se preporu?uje da upravitelji svake godine sastave predra?un primitaka i izdataka; ali se krajevnom pravu prepušta da to naredi i da to?nije odredi na?ine na koje treba da se sastavi predra?un.

Kan. 1285 – Samo u granicama redovitog upravljanja dopušteno je upraviteljima od pokretnih dobara, koja ne pripadaju osnovnoj imovini, davati darove u svrhe pobožnosti ili krš?anske

dobrotvornosti.

VIII. Tko vodi župnu administraciju?

Svi propisi govore da je to župnik, me?utim prema Regule Juris Bonifacija VIII br. 68 kaže da ono što netko može u?initi sam može to isto u?initi i preko drugih, pa tako i župnik može povjeriti vo?enje svom župnom pomo?niku ili nekom laiku, ali odgovornost ostaje župniku.

IX. Pe?at:

Svaka župa mora imati službeni pe?at, jer  kan. 535,§ 3. Neka svaka župa ima svoj pe?at; svjedo?anstva koja se izdaju o kanonskom stanju vjernika, a i sve spise koji mogu imati pravno zna?enje, neka sam župnik ili njegov ovlaštenik potpiše i potvrdi župnim pe?atom.

Svaki službeni dopis, ne samo izvadci iz matica, mora biti provi?en pe?atom i potpisom, ako jedno nedostaje dokument je nevaljan. Kada vjernici traže dokumente na koje imaju pravo župnik ih je dužan izdati i providjeti pe?atom i potpisom. Ako traže ili donose neke dokumente koji su sumnjivi ili se odnose na pravno imovinske poslove župnik se može uvijek izvu?i s izjavom „To ne smijem bez dozvole biskupa“. Doista ne smije bez dozvole biskupa biti nekome jamac ili otu?iti imovinu župe ili priznati otu?enim ono što je oduzela bivša komunisti?ka vlast. Zato pe?at treba ?uvati na sigurnom mjestu, jer i najpovjerljiviji vjernici mogu ga zlorabiti, a potpis krivotvoriti.

U republici Hrvatskoj svaka župa treba biti registrirana i ima svoj mati?ni broj. Mati?ni broj se dobiva preko biskupskog ordinarijata i bitan je za sve javne poslove na gra?anskom podru?ju.

X. Arhiv:

Zakonik u kan. 535, § 4. odre?uje: „Neka u svakoj župi bude pismohrana ili arhiv, u kojemu neka se ?uvaju župne knjige zajedno s biskupskim poslanicama i drugim ispravama koje treba da se ?uvaju radi potrebe ili koristi. § 5. Neka se brižljivo ?uvaju i starije župne knjige, prema propisima krajevnoga prava“.

XI. Nadzor:

Mjesni biskup ili mjesni ordinarij trebaju voditi brigu da župnik vrši sve ono što je propisano kan. 535.§ 4. „sve to treba da u vrijeme pohoda ili u drugo koje pogodno vrijeme pregleda dijecezanski biskup ili njegov ovlaštenik, a župnik neka pazi da to ne do?e u ruke nepozvanima“. Odredba je vrlo teška jer se ?esto doga?a da župnik napravi, ne može se nazvati da je nesavjestan ili lijen, (U nas umro župnik na glasu svetosti koji uop?e nije vodio župne knjige, govore?i da su važnije duše nego papir. Drugi je prigodom svake vizitacije obe?avao da ?e to odmah iza vizitacije u?initi, pa to nije u?inio ni prije premještaja. Tre?em je prije pastirskog pohoda sre?ivao vizitator cijelu administraciju itd.).

Eto sve to mora pisati župnik! Hvala.

Dr. Josip Deli?