Prema odluci pape Franje, 2015. godina odre?ena je da bude Godina posve?enog života. Predloženo je da zapo?ne po?etkom listopada ove godine, o obljetnici objavljivanja Konstitucije Lumen gentium. Službeni po?etak bio bi obilježen sve?anom misom u Bazilici sv. Petra u Rimu, 21. studenoga ove godine, a službeni završetak 21. studenoga 2015., o 50. obljetnici objavljivanja Dekreta Perfectae caritatis. Tri su cilja Godine posve?enog života:
Prvi je “sa zahvalnoš?u se spomenuti nedavne prošlosti”, po?evši od Drugoga vatikanskog sabora i, 50. obljetnice koncilskoga dekreta Perfectae caritatis o obnovi posve?enog života.

 

U nastavku vidi tuma?enje loga…

 

Drugi je cilj “s nadom prigrliti budu?nost”, sa sviješ?u da kriza kroz koju prolazi društvo i sama Crkva doti?e u punini i posve?eni život. Ta se kriza ne smije shvatiti “kao predsoblje smrti, nego kao kairos, prava prigoda za duboki rast, a s time i za nadu potaknutu sigurnoš?u da posve?eni život nikada ne?e mo?i nestati iz Crkve, jer ga je želio sam Isus kao neizostavan dio svoje Crkve”.

Tre?i je cilj Godine posve?enog života “sa straš?u živjeti sadašnjost”, a to podrazumijeva zaljubljenost, istinsko prijateljstvo, duboko zajedništvo. To je upravo ono što “?ini lijepim život tolikih muškaraca i žena koji zavjetuju evan?eoske savjete i iz bližega slijede Krista u tom životnom staležu”.

Predstavljanje loga u Godini posve?enog života

Posve?eni život u Crkvi danas

Evan?elje, prorokovanje, nada

Golubica se krilom podupire na poliedarski globus naslanjaju?i se na vode iz kojih izranjaju tri zvijezde, zašti?ene drugim krilom.

Logo Godine posve?enog života je djelo slikarice Carmele Boccasile.

Logo simbolima izražava temeljne vrijednosti redovni?kog posve?enja. U njemu se prepoznaje neprekinuto djelo Duha Svetoga, koje tijekom vremena razvija bogatstvo života evan?eoskih savjeta kroz mnoštvo karizmi i na taj je na?in vje?no prisutan misterij Krista  u Crkvi i svijetu, u vremenu i prostoru (usp. VC 5).

Na grafi?kom prikazu koji ocrtava golubica nazire se arapski natpis „mir“: poziv na posve?eni život kako bi se bilo primjer sveop?eg pomirenja u Kristu.

Simboli na logu

Golubica nad vodama

Golubica pripada klasi?noj simbolici koja predstavlja djelovanje Duha Svetoga, izvora života i nadahnitelja kreativnosti. To je poziv na po?etke povijesti: U po?etku Duh Božji lebdio je nad vodama (usp. Post 1,2). Golubica, lebde?i nad valovitim morem punim još uvijek neizražena života, upu?uje na vjernu i strpljivu plodnost, dok znakovi koji je okružuju upu?uju na stvarala?ko i obnoviteljsko djelovanje Duha. Osim toga golubica evocira posve?enje Kristove ljudskosti u krštenju.

Vode, sastavljene od mozaik plo?ica, ukazuju na složenost i sklad ljudskih i kozmi?kih elemenata, koje Duh Sveti stvara „neizrecivim uzdasima“ u skladu s tajanstvenim Božjim planovima (usp. Rim 8, 26-27), jer se spajaju u gostoljubivom i plodnom susretu koji dovodi do novog stvaranja. Me?u valovima povijesti golubica leti nad vodama potopa (usp. Post 8, 8-14). Redovnici i redovnice u znaku Evan?elja, oduvijek hodo?asnici izme?u naroda, žive svoje raznovrsne karizme i služenja „kao dobri upravitelji razli?itih Božjih milosti“ (1 Pt 4,10); obilježeni znakom Kristova križa do mu?eništva, žive povijest s mudroš?u Evan?elja, Crkve koja grli i lije?i sve ljudsko u Kristu.

Tri zvijezde

Podsje?aju na identitet posve?enog života u svijetu kao confessio Trinitatis, signum fraternitatis e servitium caritatis (ispovijedanje Trojstva, znak bratstva i služba ljubavi) Izražavaju me?usobni suodnos trinitarne ljubavi, koju posve?eni život pokušava živjeti svakodnevno u svijetu. Zvijezde podsje?aju i na trostruki zlatni pe?at kojim bizantska ikonografija ?asti Mariju, punu Svetosti, Božju Majku, prvu u?enicu Kristovu, primjer i zaštitnicu svakog posve?enog života.

Poliedarski globus

Mali poliedarski globus ozna?ava svijet sa raznolikoš?u naroda i kultura, kako navodi papa Franjo (usp. EG 236). Dah Duha ga podržava i vodi prema budu?nosti: poziv redovnicima i redovnicama „da postanu nositelji Duha (pneumatophóroi), istinski duhovni muškarci i žene, sposobni potajno oploditi povijest“ (VC 6).

Lema / natpisi

Posve?eni život u Crkvi danas

Evan?elje, prorokovanje, nada

Lema daje kona?ni naglasak identitetu i vidicima, iskustvu i idealima, milosti i putu, koje posve?eni život živi i nastavlja živjeti u Crkvi kao Božjem narodu, vode?i narode i kulture prema budu?nosti.

Evan?elje: ukazuje na temeljnu normu posve?enog života koja je „nasljedovanje Krista prema Evan?elju“ (PC 2a). Prvo kao „živo sje?anje na na?in postojanja i djelovanja Isusa“ (VC 22), a zatim kao mudrost života u svijetlu brojnih preporuka koje je U?itelj ponudio u?enicima (usp. LG 42). Evan?elje daje usmjeravaju?u mudrost i radost (usp. EG 1).

Prorokovanje: podsje?a na proro?ki karakter posve?enog života koji „se postavlja kao poseban oblik sudjelovanja u proro?koj službi Krista, priop?ena po Duhu cijelom Božjem narodu“ (VC 84). Može se govoriti o autenti?noj proro?koj službi, koja proizlazi iz Božje Rije?i, prihva?ena i življena u razli?itim životnim okolnostima. Služba se izražava u hrabrom prigovoru, u najavi nove „Božje posjete“ i „istraživanjem novih putova da posuvremeni Evan?elje u povijesti, u pogledu na Kraljevstvo Božje“ (isto).

Nada: podsje?a na eshatološko krš?ansko otajstvo. Živimo u vremenu rasprostranjene nesigurnosti i nedostatka projekata u širokom obzorju: nada pokazuje svoju kulturnu i društvenu krhkost, obzorje je mra?no jer „?ine se ?esto izgubljeni tragovi Božji“ (VC 85). Posve?eni život ima trajnu eshatološku projekciju: svjedo?enje u povijesti da ?e svaka nada imati kona?no okupljanje i pretvara se u „misiju, tako da Kraljevstvo se potvr?uje u rastu?em obliku ovdje i sada“ (VC 27). Znak nade posve?enog života postaje bliskost i milosr?e, prispodoba o budu?nosti i slobodi od svakog idolopoklonstva.

„Potaknuti Ljubavlju koju Duh Sveti izlijeva u naša srca“ (Rim 5,5), redovnici i redovnice, dakle, obgrljuju svemir i postaju sje?anje na ljubav Trojstva, posrednici u zajedništvu i jedinstvu, mole?i stražari na ivici povijesti, solidarni s ?ovje?anstvom u svojim tihim naporima i traženjima Duha.

Umjetnik loga

Stvaranje loga za Godinu posve?enog života, povjereno je slikarici Carmeli Boccasile iz umjetni?kog ateljea Dellino, kojeg su osnovali 1970. (Bari – Rim, Italija) Lillo Dellino i Carmela Boccasile.

Za ove umjetnike, slikovna vizija je „ikona“, bilo u formalnom ili izvornom smislu zapravo poziv, susret i dijalog. Shva?en tako, svaki umjetni?ki izraz biva življen kao prozor nad vidljivim koji intuira i uvodi u nevidljivo: ikona kao znak koji nadilazi idola i otvara se božanskome. Ovakvo poimanje umjetnosti blisko je viziji koja je obilježila sakralnu umjetnost Crkvenih Otaca tijekom II. Nicejskog koncila (787).

Carmela Boccasile, slikarica i stru?njak za ikonografiju, je osjetljiv tuma? tradcionalnih jezika u novom i modernom na?inu razumijevanja. Isti?e se po pažnji za detalje i onome što bi nazvali „kromatski skrupul“: skrupul koji kao da odgovara na poziv ikone, i kao da je napravljen od slušanja i pažnje, potrage za zvukom unutar boja. Kombiniraju?i rad ateljea, Carmela Boccasile dijeli umjetni?ku ideju i kulturni put, razlikuju?i i udaljavaju?i svoju proizvodnju (rad) za odre?enje vlastitog zvanja u razvoju sakralne ikone nadahnute katoli?kom i grko-pravoslvanom tradicijom i sa posebnom posvetom na marijanske i nikolajske ikonografije. Rad umjetnice Boccasile, tako?er izvrsne portretistkinje, definira se kao izraz „materija pneumatofora“ i „tonski kontrapunkt“.

Lillo Dellino, umjetnik, grafi?ar, fotograf, scenograf i dizajner (Bari 1943. – Pariz 2013.) – (u?enik majstora maestra Nicole La Fortezza, dobitnika brojinih nagrada, umjetni?ki voditelj izložbi i umjetni?kih galerija, suradnika na znanstvenim projektima sa Silviom Ceccato-om, Pino-m Parinijem, i Mauriziom Calvesi) – suprug Boccasile, postavši sa svojom inteligencijom i snagom stvaranja životni i umjetni?ki partner u zajednici koja traži Duha Svetog. Radili su zajedno desetlje?ima kao savjetnici Me?unarodnog studijskog centra u papinskoj bazilici sv. Nikole u Bariju, u kazalištu Lirico Petruzelli, i drugim tijelima glazbene kulture i religije, pozvani od strane talijanske Katoli?ke Crkve na pilot projekt izgradnje novih talijanskih crkvi.

To je umjetni?ki oblik velike dubine, kojemu se danas pridružuje i sin Dario, ujedinjuju?i svoje iskustvo kao pisac i znanstvenik semiotike, kako vizualne, tako i figurativne umjetnosti naslije?ene od roditelja.

Ovaj bra?ni i umjetni?ki par, svojim poslom hranjenim rijetkim jedinstvom života, doprinio je novom pogledu suvremenog talijanskog slikarstva i grafike, ali tako?er potrazi za trascedentnim u znaku krš?anske tradicije.