Draga bra?o i sestre!
Zahvaljujem Gospodinu što mogu slaviti ovu misu uz po?etak petrovske službe na svetkovinu svetog Josipa, zaru?nika Djevice Marije i zaštitnika op?e Crkve: to je podudarnost vrlo bremenita zna?enjem, a i imendan je moga ?asnog predšasnika: blizu smo mu u molitvi, ispunjenoj ljubavi i zahvalnoš?u
Srda?no pozdravljam kardinale i biskupe, sve?enike, ?akone, redovnike i redovnice i sve vjernike laike. Zahvaljujem na prisutnosti predstavnicima ostalih Crkava i crkvenih zajednica, kao i predstavnicima židovske zajednice i ostalih vjerskih zajednica. Upu?ujem svoj pozdrav i vo?ama država i vlada, službenim izaslanstvima iz brojnih zemalja svijeta i Diplomatskom zboru.

U Evan?elju smo ?uli da “Josip… u?ini kako mu naredi an?eo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu” (Mt 1, 24). U tim je rije?ima ve? sadržano poslanje koje Bog povjerava Josipu: on je custos, ?uvar. ?iji ?uvar? Marije i Isusa. No, to se ?uvanje proteže zatim na Crkvu, kao što je istaknuo blaženi Ivan Pavao II.: “Kao što je brižno i s ljubavlju skrbio za Mariju i posve?ivao se s radosnom zauzetoš?u odgajanju Isusa Krista, tako sveti Josip ?uva i štiti svoje misti?no tijelo – Crkvu, ?ija je Presveta Djevica slika i uzor” (Apost. pobud. Redemptoris Custos, 1).
Kako Josip vrši to ?uvanje? Diskretno, ponizno, u tišini, ali s jednom stalnom prisutnoš?u i punom vjernoš?u, i onda kada ne razumije. Od trenutka kada je Mariju uzeo sebi za ženu pa do doga?aja s dvanaestogodišnjim Isusom u jeruzalemskom hramu, prati brižno i silnom ljubavlju svaki doga?aj. On je uz Mariju svoju zaru?nicu i u radosnim i u teškim životnim trenucima, na putovanju u Betlehem radi popisa stanovništva i u tjeskobnim i u isti mah radosnim trenucima poroda; u dramati?nom doga?aju bijega u Egipat i u tjeskobnom traženju sina u hramu; a zatim u svakodnevici nazaretskog doma, u zanatskoj radionici gdje je Isusa u?io zanatu.
Kako Josip živi svoj poziv ?uvara Marije, Isusa, Crkve? U stalnoj pozornosti prema Bogu, otvoren njegovim znakovima, raspoloživ ne toliko za vlastite planove koliko za njegov naum; a to je ono što Bog traži od Davida, kao što smo ?uli u prvom ?itanju: Bog ne želi neku ku?u koju je sagradio ?ovjek, ve? želi vjernost svojoj rije?i, svome naumu; sam Bog je taj koji gradi ku?u, ali od živog kamenja ozna?enog njegovim Duhom. A Josip je “?uvar”, jer zna slušati Boga, pušta da ga on vodi po svojoj volji i upravo je zato osjetljiviji za osobe koje su mu povjerene, zna tuma?iti s realizmom doga?aje, pažljiv je prema bližnjima i zna donositi najmudrije odluke. U njemu, dragi prijatelji, vidimo kako se odgovara na Božji poziv, s raspoloživoš?u, spremnoš?u, ali vidimo tako?er što je središte krš?anskog poziva: Krist! ?uvajmo Krista u svome životu, da bismo ?uvali druge, da bismo ?uvali stvoreni svijet!

Poziv na ?uvanje, me?utim, ne ti?e se samo nas krš?ana, ve? ima jednu prioritetnu dimenziju koja je jednostavno op?eljudska, ti?e se sviju. To je ?uvanje ?itavoga stvorenog svijeta, ljepote stvorenja, kao što nam se poru?uje u Knjizi Postanka i kao što nam je pokazao sveti Franjo Asiški: ?uvati zna?i gajiti poštovanje prema svakom Božjem stvorenju i svijetu u kojem živimo. To zna?i ?uvati ljude, brinuti se za sve, za svaku osobu, s ljubavlju, osobito za djecu, starije, one koji su najslabiji, koji su ?esto posljednji na koje mislimo. To zna?i brinuti jedni za druge u obitelji: bra?ni drugovi ?uvaju jedan drugoga, zatim kao roditelji brinu se za djecu, a vremenom i djeca postaju ?uvari roditelja. To zna?i gajiti iskrena prijateljstva, koja su uzajamno ?uvanje u povjerenju, poštovanju i dobru. U kona?nici, sve je povjereno ?ovjeku na ?uvanje, i to je odgovornost koja se ti?e svih nas. Budite ?uvari Božjih darova!
A kada ?ovjek ne vrši tu zada?u, kada se ne brinemo za stvoreni svijet i bra?u, tada se stvara prostor za uništenje i ljudsko srce otvrdne. U svakom povijesnom razdoblju, nažalost, bilo je “Heroda” koji kuju smrtonosne planove, uništavaju i nagr?uju lice muškarca i žene.
Ljubazno molim sve one koji su na odgovornim položajima u ekonomiji, politici i društvu, sve muškarce i žene dobre volje: budimo “?uvari” stvorenog svijeta, Božjeg nauma upisanog u svijet, ?uvari drugoga, okoliša; ne dopustimo da znakovi uništenja i smrti prate naš svijet na putu njegova napretka! Ali, da bismo “?uvali” moramo se brinuti tako?er za sebe same! Sjetimo se da mržnja, zavist, oholost kaljaju život! ?uvati život zna?i dakle bdjeti nad našim osje?ajima, nad našim srcem, jer upravo odatle izlaze dobre i zle namjere: one koje grade i one koje uništavaju! Ne smijemo se bojati dobrote pa ni same nježnosti!
Želim ovdje još nešto nadodati: skrb, ?uvanje traže dobrotu, zahtijevaju stanovitu nježnost. U Evan?eljima se sveti Josip pojavljuje kao snažni, hrabri ?ovjek, radnik, ali u njegovoj duši ima velike nježnosti, koja nije krepost slabih, naprotiv, ona je štoviše odlika snažnog duha i pokazatelj ?ovjekove sposobnosti da bude pažljiv, suosje?ajan, otvoren prema drugome, da ljubi. Ne smijemo se bojati dobrote i nježnosti.

Danas zajedno s blagdanom svetog Josipa, slavimo po?etak službe novog rimskog biskupa, Petrova nasljednika, koja uklju?uje i stanovitu vlast. Nema sumnje da je Isus Krist dao Petru vlast, ali o kojoj je vlasti rije?? Na tri Isusova pitanja Petru o ljubavi, slijede tri poziva: pasi jaganjce moje, pasi ovce moje. Nikada ne zaboravimo da je prava vlast služenje i da i Papa u vršenju svoje vlasti mora na sve potpuniji na?in ulaziti u onu službu koja ima svoj svijetli vrhunac na križu. Mora se nadahnjivati poniznim, konkretnim i vjernim služenjem svetoga Josipa i poput njega širiti ruke da ?uva cio Božji narod i obuhvati s ljubavlju i nježnoš?u ?itav ljudski rod, osobito najsiromašnije, najslabije, najmanje, one koje Matej nabraja na posljednjem sudu o ljubavi: gladnoga, stranca, gologa, bolesna, zato?ena (usp. Mt 25, 31-46). Samo onaj koji služi s ljubavlju zna ?uvati!
U drugom ?itanju sveti Pavao govori o Abrahamu koji “u nadi protiv svake nade povjerova” (Rim 4, 18). Postojan u nadi, protiv svake nade! I danas kada su se nad svijetom nadvili tmurni oblaci, trebamo vidjeti svjetlo nade i mi sami davati nadu. ?uvati stvoreni svijet, svakog muškarca i ženu, s pogledom nježnosti i ljubavi, zna?i otvoriti obzor nade, zna?i omogu?iti svjetlu da se probije kroz guste oblake, zna?i donositi toplinu nade. A za nas vjernike, za nas krš?ane, poput Abrahama, poput svetog Josipa, nada koju nosimo ima Božji obzor koji nam je otvoren u Kristu i po?iva na stijeni koja je Bog.
?uvati Isusa s Marijom, ?uvati ?itavi stvoreni svijet, ?uvati svaku osobu, osobito najsiromašnije, ?uvati nas same: to je služba koju je rimski biskup pozvan vršiti, ali na koju smo svi pozvani, da zvijezda nade zablista u svem sjaju: ?uvajmo s ljubavlju sve što nam je Bog darovao!
Zazivam zagovor Djevice Marije, svetog Josipa, svetih Petra i Pavla, svetog Franje, da me Duh Sveti prati u mojoj službi, a od svih vas tražim da molite za mene! Amen.