Ženidba između katolika i pripadnika Srpske pravoslavne Crkve (1)
Krštenje i odgajanje djece
Drugi vatikanski sabor u svom velikom zanosu pokušao je više senzibilizirati ekumensku dimenziju među Crkvama i crkvenim zajednicama. Svakako da je ovo hvale vrijedna inicijativa i želja, međutim još su uvijek među Crkvama i crkvenim zajednicama ogromne razlike. Te razlike se najbolje vide u praktičnim situacijama, gdje određene Crkve ili crkvene zajednice imaju potpuno različito teološko poimanje sakramenata. Ovdje ćemo se više osvrnuti na mješovite ženidbe s naglaskom na zakonodavne uvjete koje postavljaju Katolička Crkva i Srpska pravoslavna Crkva. Jedna i druga Crkva s oprezom pristupaju mješovitim ženidbama svjesne svih poteškoća s kojima se mogu susresti mješoviti brakovi.
Kako mješovitu ženidbu definira Katolička Crkva?
Katolička Crkva mješovitu ženidbu – matrimonia mixta u Zakoniku kanonskog prava definira: „Ženidba između dviju krštenih osoba od kojih je jedna krštena u Katoličkoj crkvi ili je u nju primljena poslije krštenja i koja nije od nje formalnim činom otpala, a druga pripada Crkvi, ili crkvenoj zajednici koja nema potpunog zajedništva s Katoličkom crkvom, zabranjena je bez izričite dozvole mjerodavne vlasti.“ (kan. 1124). Ova odredba se odnosi na sve kršćane i naglasak je na valjanom krštenju. Da bi dvije krštene osobe, ovdje katolička i pravoslavna mogle sklopiti valjan brak, ako su svi drugi uvjeti ispunjeni, potrebno je dozvola (dopuštenje) mjerodavne crkvene vlasti. Dozvola nije oprost od zakona, nego jedan uvjet kako bi se mogao izvršiti jedan čin, koji bi bez te dozvole bio nedopušten i zabranjen, ali čine je valjan. Drugačije je kad je riječ o vjenčanju između krštene i nekrštene osobe. Ovdje imamo zapreku koja predstavlja zakon koji sprječava ženidbu i da bi se moglo pristupiti vjenčanju potrebno je prije dobiti oprost od mjerodavne crkvene vlasti za valjanost čina. Katolička Crkva ne radi razliku između krštenih osobu izvan Katoličke Crkve u pogledu ženidbe, za nju je temeljno da je krštenje valjano i da su ispunjeni drugi uvjeti, da bi ženidba bila valjana.
Uvjeti za sklapanje mješovitog braka prema propisima Srpske pravoslavne Crkve
Pravoslavna Crkve nema jedinstveno zakonodavstvo, već svaka autokefalna Crkva ima svoje specifičnosti, pa tako ne postoji ni jedinstvena kanonska normativa za ženidbeno područje. Srpska pravoslavna Crkva cjelokupnu pravnu materiju koja se odnosi na sakrament ženidbe sadržano je u Bračnim pravilima.
Mješoviti brak se smatra: „brak između pravoslavnog lica i lica druge veroispovesti“ (BP,§115). Bračna pravila određuju uvjete koji se prije moraju ispuniti prije vjenčanja. Prije čina sklapanja braka ne pravoslavna osoba mora kod nadležnog paroha potpisati dvije izjave:
- a) da neće svoga budućeg bračnog druga odvraćati od pravoslavne vjere, niti će priječiti da živi vjerski život svoje zajednice… (usp. BP §115, t.1);
- b) da će djecu iz tog braka krstiti i odgajati u pravoslavnoj vjeri (usp. BP§115, t.2.). Te izjave potpisuju još dva svjedoka.
Dok pravoslavna stranka treba svečano obećati pred parohom da će svog budućeg bračnog druga nastojati privoliti na pravoslavnu vjeru (usp. BP §115, t.3.) te se ovaj brak može sklopiti samo u pravoslavnom hramu, pred pravoslavnim svećenikom po pravoslavnom obredu. Također se određuje da pravoslavna osoba ne može sklopiti brak s onom pravoslavnom osobom čiji je brak bio razveden zbog otpadništva od pravoslavne vjere“ (usp. BP §116).
Svi obvezuje katoličku stranku
Vidi se jasna razlika kako u „Ženidbenom postupku“ Katolička Crkva obvezuje samo katoličku stranku, dok Srpska pravoslavna Crkva obvezuje ne pravoslavnu stranku i postavlja joj uvjete. Ovdje jedna i druga Crkva, kad je riječ o katolicima, zahtjeve stavlja pred katoličku stranku. Odredba Zakonika kanonskog prava puno je, ako možemo tako reći elastičnija i ima više razumijevanja prema katoličkoj stranci gdje se traži od katoličke stranke da iskreno obeća i učini sve što je u njezinoj moći da se djeca krste i odgajaju u Katoličkoj Crkvi (usp. kan. 1125 br.1). Dok Bračna pravila Srpske pravoslavne Crkve nisu „elastična“ ovdje katolička stranka mora potpisati da će se djeca krstiti i odgajati u pravoslavnoj vjeri (usp. BP§115, t.2.).
Vidimo da se kod jedne i druge Crkve kod ženidbenog postupka naglasak stavlja u čijoj će se Crkvi krstiti djeca i kojoj vjeri odgajati. Propisi Srpske pravoslavne Crkve idu korak dalje i traže od pravoslavne stranke, ako brak sklopi u drugoj crkvenoj zajednici (u Katoličkoj Crkvi) da djecu mora krstiti u pravoslavnoj vjeri i odgajati (usp. BP§121).
