Izjava Komisije HBK “Iustitia et pax” o poštivanju braka i zaštiti obitelji, kao i o potrebi dijaloga države s crkvama i zajednicama uvjerenja o eti?kim pitanjima od op?eg dobra |
U ovim kriznim vremenima, kad gubitak i nesigurnost zaposlenja, posebice mladih i školovanih, uz teret dugova, javnih i privatnih, te urušeno gospodarstvo i lutanje javnih politika, kad sve to nagriza socijalni vez, pritiš?e ?itavo društvo i gura mnoge u bezna?e, naši se sugra?ani s pravom uti?u sigurnim i trajnim vrijednostima obitelji i braka, ukratko uzajamnosti i ljudskosti. Polazimo i od shva?anja da su svi ljudi, baš svi ljudi, jednaki u dostojanstvu djece Božje i bra?a u op?em, Božjem o?instvu, te pozivamo na uzajamno uvažavanje i razumijevanje.
1. Glas za brak i obitelj. Ova Komisija Hrvatske biskupske konferencije, sastavljana od laika i klerika, poziva krš?ane katolike i hrvatske gra?ane, ljude dobre volje, da izi?u 1. prosinca na ustavotvorni referendum i izjasne se za odre?ivanje braka kao pravno ure?ene životne zajednice žene i muškarca, ne zaboravljaju?i pritom dvije jednostavne ?injenice: prvu, naravnu, a to je da smo svi ro?eni od jedne žene i od jednog muškarca i da najve?i dio nas dobro zna što je za nas zna?ilo odrastanje u punini obitelji te razli?itosti roditelja, majke i oca, dok oni koji nisu živjeli s oba roditelja znaju koliko su im nedostajali; te drugu, a to je da se unošenjem ove definicije u Ustav Republike Hrvatske ništa u pravnom smislu ne mijenja, ve? samo potvr?uje postoje?a definicija braka kao “zakonom ure?ene životne zajednice žene i muškarca” iz odredbe ?l. 5. hrvatskoga Obiteljskog zakona iz 2003. godine.
Ustanova braka se unošenjem u Ustav dakle samo osnažuje, budu?i je brak ustanova žene i muškarca, koju sve?ano proglašavaju univerzalni dokumenti o ljudskim pravima današnjih demokracija, kao što su Op?a deklaracija o ljudskim pravima (?l. 16.) i Pakt o gra?anskim i politi?kim pravima (?l. 23.) Ujedinjenih naroda, te navlastito Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (?l. 12.) Vije?a Europe, koja izri?ito odre?uje da “muškarac i žena u dobi za sklapanje braka imaju pravo stupiti u brak i osnovati obitelj…”. Navedenu Deklaraciju Hrvatska je usvojila, a Pakt i Europsku konvenciju ratificirala, pa nas ti dokumenti obvezuju. Pritom ne zaboravljamo da potonja Konvencija ostavlja slobodu državama da definiraju zajednicu zvanu brak (presuda u slu?aju Schalk i Kopf v. Austrije, 24. lipnja 2010.).
2. Lutanja politike. Ne smijemo, tako?er, zanemariti u ovim konfuznim vremenima da u društvenim odnosima i pravnim odredbama treba rabiti uobi?ajene i nedvojbene rije?i i pojmove, u njihovom op?eprihva?enom, jezi?nom i pravnom smislu. To nas obvezuje i glede pojmova braka i obitelji, žene i muškarca / nevjeste i ženika, majke i oca, djeteta te navlastito prava djece. To uostalom i ?ine sadašnji hrvatski zakoni, posebice onaj koji ure?uje obiteljske odnose (?l. 5., 6. i 24. te mnogi drugi). Zato je neprimjereno, ali i protupravno, kad od hrvatske izvršne vlasti slušamo da bi unošenje ve? postoje?e, zakonske i zakonite odredbe, ?iju uskla?enost s Ustavom nitko ne osporava, o braku kao o “zakonom ure?enoj životnoj zajednici žene i muškarca” u hrvatski Ustav predstavljalo “veliku pljusku hrvatskom politi?kom sazrijevanju i korak unazad”.
O kakvom je to “sazrijevanju” rije? i koji je to “nazad”, kad i ako takva definicija ve? stoji, ne samo u hrvatskom zakonu, nego i oduvijek u svijesti najve?eg broja hrvatskih gra?ana? I o kakvoj diskriminaciji može uop?e biti rije?, ako se u Ustavu precizira jedna ustanova žene i muškarca koja ve? kao takva doslovce stoji u hrvatskom, za sve obvezuju?em Obiteljskom zakonu. Što ho?e i krije li što neo?ekivano ta politika? Krije li možda volju da obezvrijedi sadašnju zakonsku i sutrašnju ustavnu definiciju braka? Da promijeni zna?enje rije?i i pravnih pojmova? Zašto sadašnja izvršna vlast jasno ne kaže ?emu smjera? Zašto se izvršna vlast protivi ja?anju ustanove braka, kad javno iskazuje da ne postoji namjera da se brak redefinira? Zar nije „obitelj” – po op?em razumijevanju te rije?i i pojma, kao zajednica roditelja i djece – „pod osobitom zaštitom države” (?l. 62. Ustava)? Zar nisu to i djeca?
3. Osobitosti institucije braka. Po svojoj biti brak nije samo privatna institucija, ve? je i javna po svojoj naravi. Po našim i drugim zakonima demokratske i navlastito europske pravne tradicije, brak je i pravna zajednica koja kao i mnoge institucije “diskriminira”, jer nije otvorena svima, primjerice nije bliskim ro?acima, nije onima koji su ve? u braku… Uz to, ne zaboravimo da brak, po op?em shva?anju, utemeljen na ljubavi, ima posebnu, životnu i društvenu ulogu: on je zajednica žene i muškarca otvoren prenošenju života, osnova obitelji, u kojoj se odgajaju i socijaliziraju djeca, ukratko na?in na koji odrasle osobe i zajednice svjesno i voljno preuzimaju odgovornost za nastavljanje ljudske vrste i društva. Treba li to ikome dokazivati? Treba li ovdje posebno napomenuti i to da je brak za sve krš?ane još i otajstveni vez, jedini sakrament koji supružnici, muž i žena, podjeljuju jedno drugome da bi živjeli svoju ljubav u Božjem blagoslovu (usp. GS, br. 49)?
4. Važnost referenduma. Ovo je prvi referendum gra?anske inicijative u slobodnoj i nezavisnoj Republici Hrvatskoj, kao oblik neposrednog odlu?ivanja. Ovim referendumom se ne dira u ni?ija prava. Ovaj referendum može sprije?iti hirovite promjene ustanove braka mogu?om politi?kom samovoljom saborske ve?ine, bez obzira na volju naroda, kao što je pokazao francuski slu?aj. Uspjeh ovog referenduma osigurat ?e da se ustanova braka kao zajednica žene i muškarca, koji sam po sebi daje i pravnu osnovu za osnivanje obitelji, trajnije pridrži onoj zajednici koja je najbolje okruženje za svako dijete – odgovornoj zajednici ljubavi majke i oca.
5. Dužnost dijaloga i uvažavanja vrijednosti. I, na koncu, sa zabrinutoš?u konstatiramo, da je gra?anska inicijativa “U ime obitelji” za ustavnim definiranjem braka, koja nikako nije samo katoli?ke, ili krš?anske provenijence, nego i muslimanske i židovske i agnosti?ke i ateisti?ke, pokazala da u Hrvatskoj o pitanjima temeljnih vrijednosti nema dijaloga, posebice ne institucionaliziranog dijaloga zakonodavne i izvršne vlasti s religijskim zajednicama. Stoga predlažemo da hrvatska Vlada i Sabor, bilo kod promjene Ustava, bilo kroz koji ustavni zakon, slijedi primjer Europske unije, kojoj sad Republika Hrvatska pripada, te uvede “redovit, otvoren i transparentan dijalog” (?l. 17. Lisabonskog ugovora) s Crkvama i drugim zajednicama uvjerenja.
U Zagrebu, 28. studenoga 2013.
Mons. Vlado Koši?
Predsjednik Komisije HBK “Iustitia et pax”