Okrijepljena svetim sakramentima, okružena svojim najbližima, prešla je u ?etvrtak 30. sije?nja 2014. s ovoga u bolji život u 95. godini Foška Štokovi? iz Fažane. Našla je utjehu u Gospodinu kojemu se pouzdala cijeli svoj život. Misu zadušnicu i obrede ukopa, 1. velja?e 2014. u Fažani, je predvodio mons. Ivan Milovan, biskup u miru u koncelebraciji župnika mr. Ilije Jakovljevi?a, koji je održao i propovijed, i još sedmorice sve?enika: vl?. Branimira Petrovi?a, vl?. Drage Petrovi?a, pre?. Milana Mužine, vl?. Željka Zeca, mons. Vjekoslava Milovana, vl?. Milana Milovana.
Životopis:
Ro?ena je 1. listopada 1919. u selu Režanci, zaseoku Ikani. Bila je potomkom slavne hrvatske obitelji Štokovi?. Prastric Vid Štokovi? je od 1598. do 1612. bio župnikom u Svetvin?entu. Djed Tone je pred prvi svjetski rat kao jedan od utemeljitelja hrvatske ?itaonice u Svetvin?entu i kao ?lan hrvatske narodne stranke Matka Laginje, u vrijema talijanske uprave u Istri, odrobijao šest mjeseci fašisti?kog kazamata. U vrijeme najžeš?eg protu hrvatskog terora, zajedno s drugim narodnjacima u selu, me?u inima i Antonom Milovanom koji je podnio mu?eni?ku smrt , dao je 1929. podignuti kapelicu posve?enu srcu Isusovom s natpisom na hrvatskom ” Srce Isusovo moli za nas”. Otac Josip i majka Foška, ro?ena Petrovi?, podarili su Bogu i narodu devetero djece od kojih je vl?. Mirko Štokovi? bio dugo godina župnikom u Barbanu, Trvižu i Galižani. K?i Jaga, udana Petrovi?, obdarila je istarsku crkvu sve?enicima Sandrom, Dragom i ?asnom sestrom Zdravkom.
Godine 1947. udala se za Ivana Štokovi?a iz zaseoka Gromi?ari i preselila s njim u Fažanu, gdje su Štokovi?i ve? 1936. godine bili kupili nekoliko hektara zemlje. Ivan je našao posao u brodogradilištu Uljanik a ona je slijede?ih godina brinula o djeci ; Marijanu, Alojzu, Mariji i Sergiu. Fažana je u to vrijeme, odlukom novih vlasti, postala pravi rezervat. U nju se ulazilo samo s posebnim propusnicama. Komunisti?ki teror nad vjernicima poprimio je nevjerojatne razmjere. Nakon zabrane tijelovske procesije, titovi su aktivisti, ga?aju?i kamenjem vrata crkve Sv. Kuzme i Damjana , onemogu?avali taj dan vjernicima izlaz iz crkve. Karizmati?ni župnik don Valentin Cukari? je nakon toga uhi?en i poslan u zatvor. Vlasti su smjesta deložirale župnu ku?u i u nju uselile srpske oficire a župnikove stvari i mati?ne knjige u derutnu ku?u neposredno uz župnu crkvu. Bilo je to vrijeme kad je današnji blaženik Miro Buleši? podnio mu?eništvo u Laniš?u. Usprkos teroru i zastrašivanju, teta Foška, kako su je fažanci zvali, neustrašivo se uklju?ila u rad župe preuzevši službu sakristana i zvonara. Bila je desna ruka don Valentinu koji se ?etrdeset godina smatrao punopravnim ?lanom obitelji Štokovi?. Desetak odraslih fažanaca danas ni ne zna da im je šantula na krštenju bila teta Foška. Njen je angažman kao zvonarice prestao tek 1994. godine kada su elektrificirana zvona.
Propovijed Župnika:
Poštovana obitelj Štokovi?, izražavam Vam krš?ansku su?ut u ime svih prisutnih sve?enika, cijele župne zajednice, i želimo u ovom ?asu zajedno s Vama moliti za pokoj duše Vaše i naše tete Foške. Ona je svoj ovozemaljski hodo?asni?ki put prema vje?noj domovini proživila vjerni?ki. Možemo re?i da je gotovo do zadnjeg daha bila aktivan u našoj župi i da je pratila život župne zajednice. Preko 60 godina neumorno je služila ovoj našoj župnoj zajednici kao sakristanka i zvonarica. Draga teta Foška, hvala ti za sve ono što si u?inila za našu župu i za sve?enike koji su ovdje službovali. U onim teškim olovnim vremenima bez imalo straha služila si sa svojom obitelji u našoj župnoj zajednici. I tvoj je život obilježen poteško?ama, patnjama, ali sve si to prihva?ala u vjeri i vjera ti je bila snaga od koje si živjela. Nije gotovo bilo mise, sprovoda, ili nekog drugog slavlja u našoj župi da nisi bila prisutna. Ugra?ivala si sebe u život ovo župe i danas ova župa Bogu zahvaljuje za sva dobro?instva koja je od tebe primila, moli za pokoj tvoje duše i ako te ?ime ražalostila traži oprost.
Bra?o i sestre, sad nad zemnim ostatcima naše sestre ispovijedamo svoju vjeru u Isusa Krista uskrslog i živog, u kog je ona vjerovala i komu je služila. Za nekoliko trenutaka uskliknut ?emo: „Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnu?e slavimo, tvoj slavni dolazak iš?ekujemo.“ Da, Krist je uskrsno i svojim uskrsnu?em osigurao nama vje?nost. Krist gospodar živih i mrtvih, princip je uskrsnu?a svakog ?ovjeka, slavnog uskrsnu?a za one koji prihva?aju i žive njegovu ljubav. Isus koji je uskrsnu?em izvojevao pobjedu i nad smr?u, pretvara našu žalost u radost. Zato mi ne spuštajmo glavu ni onda kad se po smrti opraštamo od svojih voljeni. I u ovom trenutku podižimo je prema Onome koji žalost pretvara u radost, koji je prvi prošao barijeru smrti da svima nama osigura život. Tu je vjeru ispovijedala naša teta Foška. Nije bježala od ?asa smrti, ve? je u tom ?asu gledala život vje?ni. Kaže sveti Pavao: „Koji god smo kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ?emo i živjeti zajedno s njime.“
Dok njezino tijelo, izmoreno životnim poteško?ama predajemo zemlji, njezinu dušu preporu?ujemo dobrome Bogu i vjerujemo da je ?ula rije?i: „Do?i slugo, dobri i vjerni, u?i radost Gospodara svoga.“ ?uli smo u evan?elju gdje nam Isusu govori da se ne uznemiruje naše srce, ve? da vjerujemo u Boga i u njega. Ako budemo vjerovali s pravom se možemo nadati da nam je Isus pripravo mjesto u ku?i Oca svojega. Smisao i cilj ovozemaljskog života je na?i se jednog dana u ku?i našeg Oca na nebesima. Put do toga je vjera u Isusa Krista. Taj put je slijedila naše teta Foška. Neka to put bude i svakog od nas i da se na koncu ovozemaljskog života svi zajedno na?emo u ku?i Oca našeg nebeskog. Amen.
