Beatifikacija ili proglašenje mu?enikom
Sluge Božjega MIROSLAVA BULEŠI?A
biskupijskog sve?enika
BISKUPIJE PORE?KE I PULSKE
(† 1947.)
O MU?ENIŠTVU
„Moja je osveta oprost“.
Ovaj sjajni izraz, koji je sadržan u duhovnoj oporuci Sluge Božjega Miroslava Buleši?a, pokazuje kako je njegov unutarnji život bio potpuno usmjeren oponašanju Krista i prihva?anju tajne križa sve do prolijevanja krvi i oprosta onima koji su ga na njega pribili.
Sluga Božji ro?en je 13. svibnja 1920. u ?abruni?ima, u Istri, u Biskupiji Pore?koj i Pulskoj, danas u sastavu Hrvatske. U obitelji skromnih mogu?nosti, usvojio je velike ljudske i krš?anske vrijednosti i po?eo osje?ati poziv za sve?enika. Stoga je na pragu mladosti ušao u Me?ubiskupijsko sjemenište u Kopru. Po završetku višeg studija upu?en je u Goricu, a potom u Rim, kako bi poha?ao te?ajeve filozofije i teologije pri Papinskom sveu?ilištu Gregorijana. Tu je ponajprije bio ?lan Francuskog, a potom Lombardskog sjemeništa. Zare?en je za sve?enika 11. travnja 1943. u rodnoj župi Svetvin?enat, a potom je upu?en na vršenje pastoralne službe u župu Baderna.
U me?uvremenu je ono grani?no podru?je, stolje?ima osporavano, bilo snažno zahva?eno tragi?nim zbivanjima Drugog Svjetskog rata (1939. – 1945.), s velikim posljedicama nasilja i prolijevanja krvi. Revna je bila djelatnost Sluge Božjeg u pružanju duhovne utjehe i materijalne pomo?i stanovništvu koje se nalazilo pred teškim iskušenjima. Uvijek spreman na žrtvu, nerijetko je stavljao svoj život na kocku pred njema?kim zapovjedništvom, kao i pred drugim vojnim zapovjedništvima toga podru?ja, kako bi sprije?io strijeljanje, uhi?enje ili otpremanje u koncentracijske logore nekih od njegovih vjernika. Godine 1945. premješten je u župu Kanfanar gdje se njegova pastoralna revnost još više razvila, posebno u odgoju djece i mladih, kao i u pomaganju siromašnima. Godine 1946. imenovan je zamjenikom ravnatelja i profesorom u Sjemeništu u Pazinu. Njegove višestruke aktivnosti i plodovi rada bili su o?igledni znakovi njegove izvanredne svestranosti i sposobnosti u odgojnom radu.
U ono je vrijeme politi?ka i kulturna klima postala sve težom i ugnjetava?kom uslijed diktatorskih obilježja jugoslavenskog režima od samog po?etka, s jakim protukrš?anskim naznakama po diktatu komunisti?ke ideologije, koja je ve? odre?ivala sudbinu mnogih europskih naroda. Bilo je to doba progona Crkve u Jugoslaviji pa su mnogi sve?enici ubijeni i zatvarani, a o njima su javna glasila malo govorila.
Komunisti?ka politi?ka vlast, izme?u ostaloga, poduzimala je sve što je bilo u njezinoj mo?i u sprje?avanju pastoralne djelatnosti sve?enika, pa tako i pri dijeljenju krizme u istarskim župama. U prigodi podjele krizme u župi Laniš?e, 24. kolovoza 1947., Sluga Božji pratio je delegata trš?ansko – koparskog biskupa, monsinjora Jakoba Ukmara, kada su neki dužnosnici režima po?eli prijetiti i ?ak napadati roditelje krizmanika kao i sve nazo?ne župljane. Napetost je sve više rasla, ali je obred ipak priveden kraju. Nešto kasnije, skupina komunista prodrla je u župnu ku?u i napala nazo?ne sve?enike, a posebno su se okomili na predvoditelja obreda i na vl?. Miroslava: prvi je ranjen po raznim dijelovima tijela, dok je drugi ispremla?en, više puta gurnut u zid i kona?no zaklan nožem. Jedini povod za to nasilje koje je dovelo do njegove smrti bila je ?injenica da je Sluga Božji bio krš?anin i sve?enik. Drugih objašnjenja nema, ni politi?kih ni etni?kih, koji bi mogli biti povodom proganjanju kojem je bio žrtva. Dapa?e, mu?eni?ki ?in njegove smrti još više dolazi do izražaja kada se uzme u obzir to da je on ?ak bio sklon pripajanju Istre Jugoslaviji, stoga njegovi progonitelji nisu imali nikakav drugi povod za opravdanje svog zlodjela.
Iz duhovnog dnevnika vl?. Miroslava proizlazi jasno kako je bio svjestan opasnosti koja je prijetila njemu i ostalim sve?enicima i vjernicima, ali on je bio spreman prihvatiti sve kako bi ostao vjeran Kristu i svom životnom opredjeljenju. Duboka duhovnost, apostolski žar i ljubav prema pastoralu (pastoralni caritas) koji su ga odlikovali, pripremili su Slugu Božjega na posljednje svjedo?enje. Njegove posljednje rije?i, koje je potom sarkasti?no ponovio njegov ubojica, bile su: „Isuse, primi dušu moju“. Bez obzira na zahtjev majke i rodbine da se vl?. Miroslava Buleši?a pokopa na groblje njegovog rodnog mjesta, komunisti?ka vlast odlu?ila je pokopati ga na groblje u Laniš?u. Ubrzo je za mnoge njegov grob postalo mjesto diskretne i tihe molitve. Godine 1958. u strogoj tajnosti njegovi su posmrtni ostaci prenijeti na groblje u Svetvin?entu.
Devet godina nakon ubojstva vl?. Miroslava, dok su još uvijek bili na snazi teški progoni Crkve u Jugoslaviji, biskup monsinjor Dragutin Neži?, tadašnji apostolski upravitelj Biskupija Pore?ke i Pulske kao i hrvatskog dijela Biskupija Trš?anske i Koparske, odlu?io je službeno pokrenuti kanonizaciju Sluge Božjega. Redovni informativni proces otvoren je 24. travnja 1956. godine. No, uzimaju?i u obzir ona vremena, ubrzo je obustavljen. Nakon pada jugoslavenskog komunisti?kog režima, tijek postupka je obnovljen te je od 2000. do 2003. izvršeno Biskupsko istraživanje, ?ija je pravna valjanost priznata odlukom od 14. prosinca 2007. godine. Sjednica povijesnih savjetnika održana je 26. listopada 2010., dok je 30. ožujka 2012. održan poseban Kongres teoloških savjetnika koji je iznio pozitivno mišljenje. Oci kardinali i biskupi, na Redovnoj sjednici od 20. studenog 2012., kojom sam predsjedavao ja, kardinal Angelo Amato, utvrdili su da je Sluga Božji ubijen zbog njegove vjernosti Kristu i Crkvi.
Nakon što je Svetom Ocu Benediktu XVI. iznijeto iscrpno izvješ?e o svim ovim fazama od strane kardinala prefekta, isti Sveti Otac, potvr?uju?i glasovanje Kongregacije za kauze svetaca, današnjim je danom izjavio: Utvr?uje se mu?eništvo u slu?aju Sluge Božjega Miroslava Buleši?a, dijecezanskog sve?enika u predmetu i u?inku o kojem se raspravlja.
Na kraju je Sveti Otac naredio da se ova odluka obznani i upiše u spise Kongregacije za kauze svetaca.
Izdano u Rimu, 20. prosinca 2012.
kardinal Angelo Amato, SDB
prefekt
† Marcello Bartolucci
naslovni nadbiskup Bevagne
