Buleši? je u mu?eništvu vidio pobjedu nad zlom
Danas Crkva u Istri me?u mu?enicima i žrtvama komunisti?kog režima ima jednog blaženika Francesca Bonifacia i nada se da ?e uskoro biti proglašen i sluga Božji don Miroslav Buleši?. Ovih dana iz neslužbenih izvora saznajemo da je trebala zasjedati Kardinalska komisija u Rimu, posljednja od tri, ?ije mišljenje se dostavlja Svetom Ocu Benediktu XVI. Vjerujem da ?e u skoroj budu?nost Sveti Otac Benedikt XVI. odaslati radosnu poruku Crkvi u Istri, ali i Hrvatskoj, da ?e don Mira uzdi?i na ?ast oltara.
Bl. Bonifacie simbolizira stradanja Talijana, a don M. Buleši? stradanja Hrvata od komunisti?kog režima. Dva sve?enika razli?ite nacionalnosti, ali iste vjere postala su sinonim za suživot dvaju naroda na podru?ju istre. Jedan i drugi podnijeli su mu?eništvo nakon rata, bez sudskog procesa. Žrtve istog režima su vl?. Vlatko Lakošeljac i mnogi vjernici, me?u kojima je nekoliko sakristana i zvonara.
Buleši? na crnoj listi režima
Buleši? se na crnoj listi komunisti?kog režima našao od samih po?etaka. Budu?i da je studirao u Rimu ve? je bio sumnjiv za režim. Mladu misu don Mira, koja je slavljena 26. travnja 1943., Ivan Motika opisao je kao otvoreni napad na partizanski pokret, te poru?io sve?enicima koji su sudjelovali na mladoj misu, me?u kojima je bio i Ratimir Beleti?, „da je to izdaja protiv našeg naroda, te da ?e izdajice i neprijatelji naroda prije ili kasnije biti nemilosrdno kažnjeni od naroda, koji ?e im sam suditi.“ (Usp. Ivan GRAH, Tekst o Antunu Cukari?u). Tako je Ivan Motika uvrstio me?u narodne neprijatelje Antuna Cukeri?a, Ratimira Baleti?a i Miroslava Buleši?a, ali i narodnjaka Antuna Milovana, koji je na mladoj misi održao govor mladomisniku. Svi su osim Cukari?a bili mu?eni?ki ubijeni ili stradali. Na mladoj misi Buleši?a vjernici su zahvaljivali Bogu što im je podario sve?enika, a neprijatelji su kovali plan kako ubiti Kristovog sve?enika.
?avla se zaustavlja na križu
Don Miro Buleši? nije postao slu?ajna žrtva, niti je slu?ajno prihvati mu?eništvo, jer nije imao drugog izbora. Dugo vremena režim je tražio mogu?nost kako da se obra?una s mladim poletnim sve?enikom koji je svojim sveta?kim životom i evan?eoskom gorljivoš?u zahva?ao vjerni?ka srca. Njegov izbor je bio nasljedovanje Isusa Krista do Kalvarije, Golgote. Kad ?itamo duhovne zapise uo?avamo duhovnu spremnost da mu?eništvo. Za Buleši?a mu?eništvo je predstavljalo pobjedu nad zlom. Krist je zlo pobijedio na križu, u trenutku kad se ?inilo da je najnemo?niji tad je pobijedio najmo?nijeg neprijatelja – zlo – sotonu. Svoje mu?eništvo svaki svetac vidi ne kao pobjedu zloga, ili odraz Božje nemo?i, nego kao najsnažniji odgovor na zlo. Mu?eni?ka krv krš?ana najsnažnije je progovorila u trenutcima kad je zlo rušilo sve pred sobom. ?avolski pohod su zastavili mu?enici, koji su svojom krvlju, svojim životom koji im je Bog dao, spremno stali pred ?avolsko djelo i Božjom snagom uništili zlo. Buleši? u svojim duhovnim zapisima moli Božju snagu da bude spreman na mu?eništvo, kako ne bi osu?ivao svoje neprijatelje, nego im prašta. Buleši? ne razmišlja kako da izbjegne progon, niti da sa?uva vlastiti život. Ve? nastoji se duhovno dovoljno pripremiti kad do?e taj ?as da spremno prihvati mu?eni?ku smrt i da u tom ?asu oprosti svojim neprijateljima.
Ubiti jednog sve?enika, vjernika, za komunisti?ki režim je bio najve?e postignu?e humanosti jer su vjerovali da ?e tako smanjiti broj onih koji su spremni umrijeti za Boga i Crkvu. Me?utim, nisu ra?unali da je svaka mu?eni?ka smrt sjeme novih krš?ana. Teško je danas razumjeti da se toliko prostora daje komunisti?kom režimu (antifašisti?kom pokretu) koji je zajedno s drugim režimima (fašizmom i nacizmom) pogazio svaki oblik ljudskog dostojanstva.
Mr. sc. Ilija Jakovljevi?
