Definicija braka proizlazi iz naravnog zakona

Ženidba i brak su od temeljnog zna?enja za svako društvo, pa tako i za Crkvu, budu?i da brak nema samo privatni karakter, kako ga danas neka „moderna strujanja“ u društvu pokušavaju instalirati, ve? je od javne i društvene važnosti. Brak nije zajednica bilo kakvih osoba ili seksualnih orijentacija, ve? brak nastaje u ?inu davanja privole muškarce i žene, sposobnih za brak. Ovo je naravna definicija braka i svaka druga definicija, svaki drugi pokušaj definiranja braka, bilo bi suprotno božanskoj objavi. Zakonodavac u Zakoniku kanonskog prava iz 1983. progovara o ženidbi ne samo kao ugovoru (contracatus) ve? o ženidbenom savezu (foedus). Ženidba i brak nisu samo pravni institut, s vlastitom institucionalnom svrhom, ve?  da su ženidba i brak, me?u krštenima, sakralna stvarnost ili stvarnost religiozne naravi, jer je bra?ni savez izme?u muškarca i žene slika saveza izme?u Jahve i Izraela, odnosno Krista i njegove Crkve. Svaki drugi pokušaj definicije braka, napose pod utjecajem „modernih definicija braka kao bilo koga i bilo ?ega“, oduzima se ženidbi i braku sakralni karakter, odnosno njezina bit- narav.

Povezivanje muškarca i žene u zajednicu svega života odgovara naravnom instinktu ljudskog bi?a. Stvaraju?i ?ovjeka, Bog ga je stvorio na svoju sliku: „na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih“ (Post 1,27). U svojoj bitnoj strukturi, brak, prema božanskoj zamisli i planu, odgovara nužnom prirodnom zakonu održanja i širenja ljudskog roda i uzajamna dopunjavanja i usavršavanja muškarca i žene. Brak izme?u muškarca i žene usmjeren je prvotno k dobru ženidbenih supružnika i usavršavanju njihove ljubavi u potomstvu. U urednoj i vjernoj ljubavi supružnika može se vidjeti i odsjaj Božje ljubavi prema ?ovjeku. Nije bez razloga ta slika Božje ljubavi bezbroj puta predo?avana u plemenitoj ljudskoj i bra?noj ljubavi.

Brak je božanska ustanova

Ustanova braka dolazi od Boga ne samo kao tvorca svijeta nego tako?er po pozitivnom božjem zakonu. Bog je izrekao svoju rije? blagoslova i dao nalog: „Plodite se i množite i napunite zemlju“ (Post 1, 28). Papa Pio XI. u svojoj enciklici Casti connubii pozivaju?i se na nau?avanje pape Leona XIII. o božanskom ustanovljenju braka, isti?e: „Brak nije ljudska ustanova ni uredba, nego božanska; nisu ga ljudi, nego sam tvorac prirode Bog i obnovitelj iste prirode Krist Gospodin zakonima utvrdio, osigurao i uzdigao: stoga ti zakoni ne mogu biti podložni nikakvim ljudskim prohtjevima, nikakvu protivnom sporazumu ni samih bra?nih drugova.“ To isto naglašava i Drugi vatikanski sabor kad u konstituciji Gaudium et spes kaže: „Sam je Bog za?etnik braka, koji je opskrbljuje razli?itim dobrima i ciljevima“ (br. 48/1).

Ljudska prava i kriza identiteta

Jednom prigodom biskup Pero Sudar je rekao: „Temeljna kriza današnjeg ?ovjeka je u njegovoj nespremnosti da prihvati da je samo ?ovjek sebi i drugima. Ništa manje, ali ni više… Stoga je nemogu?e vjerovati u Boga, ako si umisli da je on sam bog. Naime, tada zakonitoš?u vlastite logike zaklju?i da mu Bog ne treba. Štoviše, smeta mu.“ Kriza identiteta pojedinca ne može dovoditi u pitanje osnove naravnog i prirodnog zakona. U hrvatskom društvu kriza identiteta osobnosti napose dolazi sve više do izražaja kod pojedinaca koji pokušavaju stoljetnu, naravnu i jednu prirodnu mogu?u definicija braka kao muškarca i žene proglasiti povredom temeljnih ljudskih prava. Ljudska prava ne mogu po?ivati na krizi identiteta osobnosti ve? ona trebaju proizlaziti iz naravnog zakona. Ljudsko pravo nikad ne može biti iznad naravnog prava, a pojedinca iznad zajednice. Još tome više ?udi kad odre?eni politi?ari od predsjednika države, vlade, do ministrice vanjski poslova smatra da su ugrožena temeljna ljudska prava ako se kaže, ?ak i ustavu zapiše, da je brak zajednica muškarca i žene. Ustavno pravo treba po?ivati maksimalno na naravnom pravu, a ne na seksualnoj orijentaciji pojedinca. Zar su svi dosadašnji zakoni koji su definirali brak kao zajednicu muškaraca i žene bili diskriminiraju?i? Zar su svi koji zastupaju ovu tezu ksenofobi? Danas se doga?a da manjina po?inje maltretirati ve?inu vi?u?i da su im ugrožena prava, a zapravo oni su ti koji ugrožavaju pravo ve?ine, ?ak i svoje vlastito pravo. 

Sva ova hajka koju vodi državni vrh s par pojedinaca protiv braka kako zajednice muškarca i žene nije ništa drugo nego li udar na samu bit društva. Oduzeti ocu ulogu oca, majki ulogu majke i stvoriti „novo“ hrvatsko društvo bez oca i majke. Stvoriti društvo na seksualnoj opredijeljenosti, a ne na naravnom zakonu. Mi smo djeca koja imamo oca i majku i to želimo biti.