“Ne držah zgodnim me?u vama išta drugo znati osim Isusa Krista i to raspetoga” (1 Kor 2 ,2).
Kroz korizmu dok obavljamo pobožnost Križnog puta, ali i svakodnevno dok u našim crkvama, obiteljskim domovima i na svojim prsima gledamo križ spoznajemo kako je upravo on postao ne više sablazan i nešto što treba izbje?i pod svaku cijenu, ve? sredstvo spasenje koje nam osigurava vje?ni život. Upravo križ je postao najizrazitiji i najrašireniji simbol krš?anskog obilježja. Križ je do Isusa bio sprava za mu?enje na kojem je i Krist mu?en, nakon Isusove muke i smrti na križu te uskrsnu?a križ od znaka poniženja i sramote postaje znak i simbol pobjede i slave. Prema apostolu Pavlu, Isusovo tijelo na križu omogu?ilo je Bogu da osudi grijeh u tijelu, dapa?e „krvlju njegova križa“ Bog je sa sobom pomirio sva bi?a, uklonio je stare razdore izazvane grijehom, uspostavio je mir i jedinstvo izme?u Židova i pogana da odsad budu jedno (Ef 2,14-18) – to jedno je sazdano u Crkvi. Križ nije više nešto do ?ega treba pobje?i, što razdvaja, ve? se uzdiže na razme?u dviju ekonomija spasenja: starozavjetne i novozavjetne. Križ nije više naprosto neka patnja, poniženje, ve? prema sv. Ivanu predokus budu?e slave; mjesto i ?as ne kad sve prestaje, umire, ve? mjesto i ?as kad osniva svoju Crkvu – predaje Duh i daje da mu iz boka pote?e krv i voda.
Kod Rimljana smrt na križu bila je najteži oblik smrti i prva krš?anska desetlje?a izbjegavala su prikazivati Krista na križu. Umjesto križa korišteni su drugi simboli kao tau, sidro… koje možemo nazvati crux dissimulata – prikriveni križ. Sv. Jelena, majka cara Konstantina, svojom pobožnoš?u prema Isusovu križu, kojeg je iz Jeruzalema donijela u Rim, dat ?e novi poticaj u ?aš?enju Isusova križa. Danas je nemogu?e odvojiti križ iz katoli?ke i ortodoksne liturgije i ?aš?enja. Križ je postao simbol patnje, ali i otkupljenja.
Na Veliki petak ?itamo muku, iznosimo svoje potrebe, potrebe cijelog svijeta pred Boga, a tada se klanjamo križu i kle?imo pred njim, klanjamo se Bogu. Nigdje nam Bog nije bliži nego na križu Isusovu, nigdje se on ne ?ini tako daleko, posve onkraj naših shva?anja, kao na Golgoti. To je Isusov ?as, gdje je sadržano sve što on jest, sve što nam Bog imao re?i u njemu. Isus više ne pou?ava. On prašta i moli sve dok mu glas ne umre. I on je zašutio na križu.
Isusove posljednje rije?i na križu
Bog izgovara svoju posljednju rije? preko Isusa u njegovoj smrti na križu. Moramo slijediti Isusa u tom zadnjem otajstvu koje je s onu stranu ljudskog shva?anja, gdje je samo vjera i ljubav.
Križ je Isusov posljednji susret s Božjim misterijem. Križ je svršetak Isusova života i poslanja. Na Golgoti Bog progovara svoju posljednju rije? nama, rije? spasenja po Isusu raspetom. Križ ?e zauvijek ostati središte krš?anske zajednice. On je naša nada i spasenje. Kako smo spašeni po Isusovom križu? Sveto pismo na mnogo na?ina govori o našem spasenju, koje nam dolazi po Isusovoj smrti. U klju?nom tekstu svoje poslanice Rimljanima Pavao nam govori da smo opravdani i da živimo svojim pravim životom pred Bogom ne po obdržavanju Zakona nego po Božjoj milosti, “svi smo opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da svojom krvi bude pomirilište po vjeri” (Rim 3, 24 sl). To je Božje djelo koji “nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina, u kome imamo otkupljenje, oproštenje grijeha” (Kol 1, 13). To se otkupljenje zbiva po Kristovoj krvi (usp. Ef 1, 7). „Klanjamo ti se Kriste u blagoslivljamo te, jer si po svojem svetom križu svijet otkupio!“
