Vatikan, (IKA) – Novi, 266. papa, isusovac je, Argentinac, Jorge Mario Bergoglio, sedamdesetšestogodišnji dosadašnji nadbiskup Buenos Airesa. Novi papa izabrao je ime Franjo. To je prvi puta u povijesti Crkve da je jedan rimski biskup uzeo to ime, a i prvi puta da je jedan isusovac izabran za papu, te da papa dolazi iz Latinske Amerike.
Jorge Mario Bergoglio ro?en je 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu, u obitelji s petero djece, a otac mu je bio talijanski imigrant, te novi papa ima i argentinsko i talijansko državljanstvo. Diplomirao je kemijsku tehnologiju, no poslije se odlu?io za sve?eni?ki poziv te stupio u bogosloviju. U novicijat Družbe Isusove stupio je 11. ožujka 1958. godine. Humanisti?ke studije završio je u ?ileu, a 1963., po povratku u Buenos Aires, završio je filozofiju na Filozofskom fakultetu kolegija “San Jose” u San Miguelu.
Sljede?e dvije godine predavao je književnosti i psihologiju na kolegiju “Immacolata” u Santa Feu, a 1966. predavao je iste predmete na kolegiju “Salvatore” u Buenos Airesu.
Od 1967. do 1970. studirao je teologiju na Teološkom fakultetu kolegija “San Jose” u San Miguelu.
Za sve?enika je zare?en 13. prosinca 1969. godine, a unutar Družbe Isusove proveo je svoj tre?i probandat 1970. – 1971. u Alcali de Henares u Španjolskoj, te je 22. travnja 1973. položio svoje doživotne zavjete.
Bio je magister novaka u Villa Barilari u San Miguelu (1972. – 1973.), profesor na Teološkom fakultetu, konzultor u svojoj Provinciji te rektor kolegija. Za provincijala Argentine izabran je 31. srpnja 1973. i tu je službu obnašao šest godina.
Izme?u 1980. i 1986. godine bio je rektor kolegija i Filozofskoga i teološkog fakulteta u istoj ku?i, te župnik u biskupiji San Miguel.
U ožujku 1986. pošao je u Njema?ku kako bi ondje dovršio rad na svojoj doktorskoj disertaciji, nakon ?ega su ga poglavari smjestili u kolegij “Salvatore” odakle je premješten u crkvu Družbe Isusove u gradu Cordobi, gdje je obnašao službu duhovnika i ispovjednika.
Blaženi Ivan Pavao II. imenovao ga je 20. svibnja 1992. pomo?nim biskupom Buenos Airesa, a 27. lipnja iste godine primio je u katedrali u Buenos Airesu biskupski red po rukama kardinala Antonija Quarracina. Suzareditelji su bili apostolski nuncij Ubaldo Calabresi i biskup Mercedes-Lujana Emilio Ognjenovi?.
Nadbiskupom koadjutorom Buenos Airesa imenovan je 3. lipnja 1997., a 28. velja?e 1998., nakon smrti kardinala Qarracina, naslijedio ga je u nadbiskupskoj službi.
Kao nadbiskup putovao je javnim prijevoznim sredstvima, a umjesto biskupske pala?e, stanovao je u iznajmljenom stanu, te si je zaslužio nadimak “kardinal siromašnih”.
Govori španjolski, talijanski, a služi se i njema?kim jezikom. Poznat je i kao dobar kuhar, ljubitelj opere, prijatelj gr?ke klasike, Shakespearea i Dostojevskoga te kao dobar pliva?, premda od djetinjstva ima poteško?a s plu?ima.
Napisao je knjige: “Meditationes para religiosos” (Razmatranja za redovnike) 1982., “Reflexiones sobre la vida apostolica” (Razmišljanja o apostolskom životu) 1986., i “Reflexiones de esperanza” (Razmišljanja o nadi) 1992.
Bio je ordinarij i za vjernike isto?noga obreda koji prebivaju u Argentini, a nemaju ordinarija vlastitoga obreda. Usto je bio i Veliki kancelar Argentinskog katoli?kog sveu?ilišta.
Na 10. redovitoj op?oj skupštini Sinode biskupa u listopadu 2001. bio je generalni relator.
Od studenoga 2005. do studenoga 2011. bio je predsjednik Argentinske biskupske konferencije.
Blaženi Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom na konzistoriju 21. velja?e 2001., a naslovna mu je crkva bila crkva Sv. Roberta Bellarmina. Bio je ?lan Komisije za Latinsku Ameriku, Vije?a za obitelj, Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, te Kongregacije za ustanove posve?enog života.
