Vrijeme ?etrdesetodnevne priprave (lat. quadragesima) na proslavu Uskrsa zapo?inje na ?istu srijedu, liturgijskim obredom pepeljenja i traje do Velikog ?etvrtka.  Liturgijska boja je ljubi?asta. U korizmi se ne ukrašavaju oltari i crkva, ne sviraju orgulje i druga glazbala, ako nije nužno. Ispušta se aleluja i Slava. Negdje se (Gluha nedjelja) zakrivaju oltarne slike, križevi i kipovi.

Povijest korizme

Korizma se ustali u Crkvi negdje u IV. st. kao spomen na ?etrdesetogodišnji boravak Izraelskog naroda u pustinji, ?etrdesetodnevni boravak Isusa u pustinji, Mojsija na Sinaju i proroka Ilije na Horebu. Privi pisani dokument o korizmi potje?e od Nicejskog koncila (325. god.). Svoja svjedo?anstva o slavlju korizme donose: Euzebije iz Cezareje, sv. Atanazije, sv. ?iril Jeruzalmeski, koncil u Laodiceji i sv. Epifan.

            U ranokrš?ansko doba Crkva ?e u vremenu korizme posebnu brigu voditi o katekumenima koji su se kroz nekoliko godina pripravljali na sakrament krštenja u uskrsnoj no?i. I danas Crkva stavlja poseban naglasak na katekumene u vremenu korizme koji se pripravljaju da u uskrsnoj no?i budu primljeni u puno zajedništvo s Katoli?kom crkvom preko sakramenta krštenja. Neki župnici ovo slavlje, krštenje odraslih stavljaju u druge dane što nije krivo ali bi bilo liturgijski opravdanije da bude u sklopu vazmenog bdijenja. Srednji vijek ?u u korizmeno vrijeme unijeti razli?ite oblike teške pokore.

Pepelnica

Pepelnica svoje podrijetlo ima u židovstvu, a Biblija nam donosi kako su veliki sveci i pokornici Starog zavjeta znali obu?i u kostrijet od grube konoplje, posuti glavu pepelom, i le?i u prah u znak da su sagriješili i da žele popraviti svoj život. Prah ozna?uje da je ?ovjek bez Boga samo gomila praha koja se raspadne i zauvijek nestane. Tek u Božjoj svemo?i i ljubavi taj prah postaje ?ovjekovo tijelo i duša, i neraspadljiv, besmrtan i vje?an. Zato taj prah koji se zove ?ovjek i koji je smrtan i loman treba neprestano Božju prisutnost i snagu Duha Svetoga da u?ini ?ovjeka nepobjedivim i besmrtnim.

Dan Pepelnice (?iste srijede) je dan pokore, razmišljanja, nemrsa i posta. Na blagdan Pepelnice, sve?enik posipa krš?ane pepelom uz rije?i: „Prah si bio i u prah ?eš se pretvoriti“ (lat: Memento homo, quia pulvis es, et in pulverem reverteris) ili „Obratite se i vjerujte Evan?elju!“

Pepeo je simbol pokore i poziv je krš?anima da razviju duh poniznosti i žrtve, a tako?er podsje?a da je Bog velikodušan i milosrdan onima koji mu se obra?aju pokorna srca. Dobiva se od blagoslovljenih gran?ica palme korištenih na Cvjetnicu prethodne godine. Pepeo se blagoslivlja svetom vodom i kadi tamjanom.

Post na Pepelnicu i Veliki petak, odnosi se na katolike od navršene 18. do zapo?ete 60. godine života, a nemrs za starije od 14 godina.

?ega se odre?i u korizmi?

Korizma je za mnoge dodatna motivacija za prestanak pušenja, odricanja od slatkiša i sli?nih stvari koje su postale komercijalni simbol korizme. Pitanje je koliko takve vrste odricanja imaju veze sa duhovnoš?u, tj. istinskim obra?enjem? Smisao korizme je poziv na obra?enje i vjerovanje  evan?elju.

Odricanje da, ali samo ono koje ?ovjeka dovodi do Boga. Odre?i se ?okolade u korizmi ili pušenja, a ne psovke ili nijedan put ne oti?i na misu, ili se pomoliti, to nije ono što Bog od nas traži. Potrebno je da svoje srce u korizmi oboružamo ljubavlju prema drugima, strpljivoš?u u poslu i ustrajnoš?u u odlukama koje smo donijeli.