Utvrđivanje slobodnog stanja pravoslavnog zaručnika (2)
Tijekom ženidbenog izvida potrebno je utvrditi slobodno stanje zaručnika. Slobodno stanje se utvrđuje na temelju dokumenata, izjava zaručnika, ali informacije o stanju zaručnika potrebni su dati svi oni koji imaju određena spoznanja koja su važna za valjano ili dopušteno slavlje ženidbe. Važno je utvrditi postoji li među zaručnicima koja zapreka (usp. kann. 1083-1094) koja utječe na valjano sklapanje ženidbe (kan. 1073). Ovdje nas konkretno više zanima zapreka ženidbene veze (usp. kan. 1085), tj. je li netko od zaručnika već bio u nekoj ženidbenoj vezi (braku), postoji li kakva obveza iz te ženidbene veze; je li prijašnja ženidba bila valjana (kako naučava Katolička Crkva), odnosno je li proglašena ništavom.
Utvrđivanje slobodnog stanja pravoslavno zaručnika nakon crkvenog razvoda
Kod ženidbenog izvida, kad se susretnemo sa slučajem da jedan od pripadnika Pravoslavne Crkve već prije bio sklopio ženidbu u Pravoslavnoj Crkvi sa pravoslavnim supružnikom, te da je dobio crkveni razvod u Pravoslavnoj Crkvi i sad želi sklopiti novo ženidbu u Katoličkoj Crkvi, što je potrebno učiniti.
Najprije je potrebno zapaziti da je pravoslavna strana dobila dokument koji se zove „crkveni razvod“. Dokument, odluka, koja se „crkveni razvod“ dobivena od strane pravoslavnog crkvenog suda nije isto što i pravomoćna presuda katoličkog crkvenog suda. Polazišna točka, tj. utvrđivanje merituma stvari je različito. Dokument koji izdaje Pravoslavna Crkva „crkveni razvoda“ ne govori o ništavnosti ili valjanosti ženidbe, već da dvije pravoslavne osobe koje su sklopili brak u Pravoslavnoj Crkvi više ne žive u tom brak. Srpska pravoslavna Crkva u materiji koja uređuje pitanje ženidbe „Bračna pravila“ taksativno nabraja kad je moguće (a gotovo uvijek je moguće) dobiti „crkveni razvod“. Budući da se izjava o slobodnom stanju pravoslavnog zaručnika koji je prije bio u pravoslavnom braku, a sad želi drugi brak sklopiti u Katoličkoj Crkvi, temelji na dokumentu „crkveni razvod“, Vrhovni Crkveni Sud je dao Izjavu po ovom pitanju.
Vrhovni Sud Apostolska Signatura u svojoj Izjavi od 20. studenoga 2006. daje načelnu izjavu koje se treba držati u ovakvim slučajevima: „pravoslavna stranka koja posjeduje dokument takve vrste [crkveni razvod], a želi sklopiti ženidbu u Katoličkoj Crkvi, ne može se smatrati slobodnom.“[1] Zašto? Prvo, svaka ženidba se smatra „valjanom dok se ne dokaže protivno“ (kan. 1060), pa tako i ženidba između dvoje pravoslavnih sklopljena prema propisima Pravoslavne Crkve imam se smatrati valjanom dok se pred crkvenim sudom ne dokaže suprotno.[2] Drugo, isparava (razvod braka) nije dostatna da dokaže slobodna stanje pravoslavne strane, budući da takva isprava ne dokazuje ništavnost ženidbe, nego govori o razvodu. Izjava (dokument) o razvodu kakav izdaju Pravoslavne Crkve ili njihovi sudovi nije i ne može se usporediti s postupcima i presudama koje se donosi na katoličkim crkvenim sudovima. Treće, Apostolska signatura, donosi dvije mogućnosti koje treba učiniti pravoslavan osoba koja posjeduje ispravo o slobodnom stanju: a) da dobije presudu kojom se njezina prva pravoslavna ženidba proglašava ništavnom (usp. kan. 1671., DC, čl. 3§2; 5§1); b) da zamoli oprost od tvrde i neizvršene ženidbe, ukoliko za to postoje uvjeti. Iz svega rečenog proizlazi da pravoslavni vjernik, pa tako i pripadnik Srpske pravoslavne Crkve, koji je već bio sklopio ženidbu u Pravoslavnoj Crkvi, i sad želi novu sklopiti u Katoličkoj Crkvi, ne može jer isprava o slobodnom stanju koju mu je dala Pravoslavna Crkva nije dovoljna budući da je dobivena na temelju razvoda. Potrebno je da pravoslavni zaručnik pokrene pred sudom Katoličke Crkve postupak za proglašenje ništavosti svoje prijašnje ženidbe sklopljene u Pravoslavnoj Crkvi. Za pokretanje postupka potrebno je da postoji pravni temelj koji propisuje Katolička Crkva (isti je postupak kao i za katoličku stranku), ili ako je riječ o tvrdoj a neizvršenoj ženidbi da ista bude razriješena oprostom Rimskog prvosvećenika.
Utvrđivanje slobodnog stanja pravoslavnog zaručnika samo građanski vjenčanog
Isto je riječ o ženidbi između dvoje pravoslavnih vjernika koja je bila sklopljena samo na građanskom području, bez vjerskog obreda. Na pitanje utvrđivanja slobodnog stanja pravoslavnog vjernika, koji iza sebe ima samo građanski brak s pravoslavnom sobom, Vrhovni Sud Apostolske Signature dao je odgovor, 3. siječnja 2007.: „takav slučaj ima [se] riješiti u okviru predženidbenog izvida sa strane mjesnog ordinarija ili župnika, nakon što se posavjetuje s ordinarijem“[3] U ovom slučaju procedura je slična, gotovo ista, kao dvije katoličke osobe koje su prije bile samo u građanskom braku.
Kad postoje dvoumice što činiti uvijek se treba obrati za mišljenje mjesnom ordinariju, ne biskupskoj kuriji, već osobno mjesnom ordinariju. Nikako prije dobivenog mišljenja, ili dopuštenje mjesnog ordinarija, ne dogovarati termin vjenčanja.
[1] SUPREMUM SIGNATURAE APOSTOLICAE TRIBUNAL, Declaratio (20.X.2006.), 66-67, t.3., u: Enhiridion Vaticanum, 23/2365.
[2] Usp. Isto, 66, t. 1., u: Enhiridion Vaticanum, 23/2366.
[3][3] SUPREMUM SIGNATURAE APOSTOLICAE TRIBUNAL , Quaesitum. Responsio in re particolari de investigatione praevia ad matrimonium celebrandum (3.1.2007), u: Periodica, 97 (2008.) 1, 45-46.
